Rev-1203/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1203/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. k. c. u Hrvatskoj, C. o. O. – T., koju zastupa J. B., odvjetnica iz O., protiv tuženih: 1. P. r. k. c., 2. K. c. „D. p.“ i 3. J. M. iz T., koje zastupa B. M., odvjetnica iz O., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-141/06 od 20. ožujka 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-262/05 od 22. studenog 2005., u sjednici održanoj 25. studenog 2009.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se revizija drugotuženika, te se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P- 262/05 od 8. studenog 2005. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-141/06 od 20. ožujka 2008. preinačuju i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'I/ Utvrđuje se da je tužitelj R. K. K. C. U HRVATSKOJ, C. O. O. – T. vlasnik nekretnine u naravi kuća broj 7, jedna zgrada i dvor, ulica ... u O., površine 387 m2, upisane u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku u zk.ul. broj 4259, k.o. Osijek, kč.br. 5816, što je II-tuženik K. c. „D. P.“ dužan priznati, a što u protivnom zamjenjuje ova presuda.

II/ Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da u zk. ul. broj 4259 k.o. Osijek, kč.br. 5816 u naravi kuća broj 7, jedna zgrada i dvor, ulica ..., površine 387 m2, izvrši brisanje naziva vlasnika K. c. „D. p.“.

II. Tužitelj je dužan nadoknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 17.049,50 kn, u roku od 15 dana.

III/ Odbacuje se dopuna revizije drugotuženika od 17. studenog 2008., kao nepravodobna.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 141/06 od 20. ožujka 2008. odbijena je žalba drugotuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-262/05 od 8. studenog 2005., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj R. K. K. C. U HRVATSKOJ, C. O. O. – T. vlasnik nekretnine u naravi kuća broj 7, jedna zgrada i dvor, ulica ... u O., površine 387 m2, upisane u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku u zk.ul. broj 4259, k.o. Osijek, kč.br. 5816, što je II-tuženik K. c. „D. p.“ dužan priznati, a što u protivnom zamjenjuje ova presuda, i naloženo zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da u zk.ul. broj 4259 k.o. Osijek, kč.br. 5816 u naravi kuća broj 7, jedna zgrada i dvor, ulica ..., površine 387 m2, izvrši brisanje naziva vlasnika K. c. „D. p.“ i uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju poriče revizijske navode i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija je osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08; dalje: ZPP) i utvrđeno je da je, na temelju utvrđenih pravnorelevantnih činjenica, koje je i sama tužiteljica isticala tijekom postupka, pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prema drugotuženiku prihvaćen.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica crkvena organizacija koja kontinuirano djeluje na području Republike Hrvatske preko 400 godina, te je 4. srpnja 2003. zaključila Ugovor s Vladom Republike Hrvatske;

- da je u Zaključku Vlade Republike Hrvatske od 23. prosinca 2004. navedeno da se crkva ili vjerska zajednica koja se izdvojila iz crkve ima smatrati novom crkvom;

- da su se C. o. „C. d. p.“ i C. o. T. izdvojili iz tužiteljice i osnovali P. r. k. c. u Republici Hrvatskoj – „C. d. p.“ i P. c. o. T.;

- da su prema čl. 4. Ustava R. k. c. u Hrvatskoj pojedine župe upravna tijela – pravne osobe, a da odobrenje o otuđenju crkvenih nekretnina daje Sinodalno vijeće (čl. 14. Ustava), odnosno odluka o prodaji nekretnine crkvene općine da je pravovaljana ako je ono odobri (čl. 31. Ustava);

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina bila upisana R. k. c. u Republici Hrvatskoj – „C. d. p.“;

- da je R. k. c. u Republici Hrvatskoj – „C. d. p.“ promijenila naziv u K. c. „D. p.“, te

- da je u rješenju zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku broj Z- 5305/01 od 4. srpnja 2001. upisana promjena naziva vlasnika predmetne nekretnine, tako da je na istu upisan drugotuženik.

Iz tako utvrđenih činjenica proizlazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prema odredbi iz čl. 11., tada važećeg, Zakona o vjerskim zajednicama („Narodne novine“ broj 14/78) vjerske zajednice, odnosno određene njihove organizacije, imaju svojstvo građanske pravne osobe. Isto tako prema sada važećem Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica, vjerske zajednice, njihovi organizacijski oblici i zajednice vjerskih zajednica neprofitne su pravne osobe (čl. 6. st. 3.). Posebnost vjerskih zajednica ogleda se, dakle, u tome da pravnu osobnost imaju i organizacijski oblici koji prema unutarnjem pravu vjerske zajednice i njenim aktima imaju pravnu osobnost.

K. c. „D. p.“ (drugotuženik) ima svojstvo pravne osobe i upisan je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnih nekretnina.

Prema odredbi iz čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04 i 107/07; dalje: ZZK) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

Tužiteljica nije bila nositelj knjižnog prava, nego je to bila „C. d. p.“, pa joj stoga njezino knjižno pravo nije povrijeđeno i slijedom toga nema pravo tražiti brisanje uknjižbe.

Za ishod ovog spora neodlučno je, je li se drugotuženik na zakonit način izdvojio iz R. k. c. u Hrvatskoj. Treba reći da prema čl. 15. Ustava R. k. c. u Hrvatskoj odluke o otuđenju nekretnina nisu pravovaljane bez odobrenja Sinodalnog vijeća. Tuženik, međutim, nije otuđio nekretnine, nego je podnio zahtjev za upis u zemljišne knjige promjene svog naziva kao vlasnika. Člankom 17. tog Ustava propisano je da ukoliko neka crkvena općina istupi ili izjavi neovisnost, njenom pokretnom i nepokretnom imovinom raspolaže ZC, odnosno Sinodalno vijeće. To može upućivati na to da bi tužiteljica imala pravo prema tuženom istaći kondemnatorni tužbeni zahtjev na trpljenje, tj. da je tuženik dužan trpjeti upis u zemljišnoj knjizi prava vlasništva kojeg je tužiteljica stekla po internom crkvenom pravu u trenutku istupanja tuženika. Međutim, to nije predmet spora u ovoj parnici, jer je tužiteljica podnijela brisovnu tužbu (nije istaknut zahtjev za trpljenje), a njezino knjižno pravo nije povrijeđeno, pa tužbeni zahtjev nije osnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije.

Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP, presuđeno je kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 155. st. 1. ZPP, a trošak je odmjeren za zastupanje na ročištu od 24.10.2005. 1.250,00 kn, za sastav žalbe i reviziju po 3.125,50 kn, za pristojbu žalbe i revizije po 2.312,50 kn i za pristojbe odgovora na tužbu 1.850,00 kn, te PDV po stopi od 22% 3.074,50 kn.

U Zagrebu, 25. studenog 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.