I Kr-193/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 193/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Zmajević mr. Branka, Frančula mr. Rudolfa i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. B.M., zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 2. u vezi čl. 157. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u gradu Zagrebu od 14. lipnja 1994. br. K-137/92 (Kv-145/94), u sjednici održanoj 28. srpnja 1994.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev os. B.M. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. ožujka 1994. br. I Kž-15/93 kojom je preinačena presuda Okružnog suda u Zagrebu od 3. prosinca 1992. br. K-137/92, te se kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je tom presudom osuđen B.M. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH, uz primjenu čl. 38. toč. 2. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH,

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

O b r a z l o ž e n j e

Citiranim presudama Okružnog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske B.M. je osuđen zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 2. u vezi čl. 157. st. 1. KZRH, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Osuđenik nije nastupio na izdržavanje kazne, a zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je po J.D., odvjetniku iz Z..

U zahtjevu osuđenik navodi, da je čak 20 mjeseci obnašao vojnu obvezu kao hrvatski vojnik i to stalno na prvoj liniji bojišnice, a među inim ratištima bio je u S. i u zaleđu D..

Osuđenik također navodi, da je dugi boravak na ratištu ostavio kod njega psihičke posljedice, tako da se teško snalazi u društvu, a teško komunicira i s okolinom, depresivan je, pa je zatražio pomoć i liječnika specijaliste. Trenutačno je na tretmanu u Psihijatrijskoj klinici KBC Rebro u Zagrebu.

Smatra da su ove okolnosti podobne da u smislu čl. 399. ZKP prouzrokuju izvanredno ublažavanje kazne.

Sud prvoga stupnja, dostavljajući zahtjev ovome sudu, predložio je da se zahtjev prihvati.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razmatranja zahtjeva, ističe da su se stekli uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Zahtjev je osnovan.

Osuđenik je navode zahtjeva dokumentirao valjanim ispravama. Tako iz uvjerenja Ureda za obranu V.G. proizlazi da je osuđenik obnašao vojničku obvezu od 4. lipnja do 15. studenog 1992. i od 16. siječnja 1993. pa do 26. ožujka 1994., kada je demobiliziran. Iz liječničke potvrde Psihijatrijske klinike KBC Rebro od l29. travnja 1994. proizlazi da se osuđenik liječi od neurotskih smetnji depresivnog karaktera.

Za ove okolnosti sud nije znao iako su postojale kada je osuđeniku izricana kazna, a one su takve naravi i kvalitete da bi očito dovele do blaže osude.

Upravo zbog toga je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. srpnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)