Rev-x-468/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Rev-x 468/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz S., „H.“, M. R., koga zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., protiv I-tuženice A. A. i II-tuženika D. M., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnica D. M. U., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji I i II tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-8288/09 od 12. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-196/06 od 4. svibnja 2009., dana 20. srpnja 2011,

r i j e š i o j e :

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

„ I. utvrđuje se da je stan br. 13. na pravom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe u površini od 36,03 m² i upisan je u knjigu položenih ugovora u zk. ul. 8223, broj poduloška: 4062 k.o., V. S., a nalazi se u stambenoj zgradi u Z., na adresi … sagrađenoj na čet. br. 319/26 po novoj izmjeri čest. Br. 2137/7 k.o. S., predstavlja bračnu stečevinu i zajedničko vlasništvo tužitelja A. A. i I-tužene A. A..

II. Utvrđuje se da je ništav darovni ugovor od 11. veljače 2000. kojime je I-tužena A. A. darovala II-tuženiku D. M. stan pobliže opisan u toč. I.

III. Utvrđuje se da tužiteljev suvlasnički dio iznosi 1/2 dijela stana pobliže opisanog u toč. I. te se nalaže tuženima ti priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u 1/2 dijela predmetnog stana kod zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu, a koju tabularnu ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

IV. Nalaže se I. i II.-tuženiku solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 45.030,20 kn sve u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnijela I-tuženica A. A., II-tuženik D. M. (dalje: tuženici) na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku i temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, o čemu je revizijski sud zauzeo shvaćanje, a odluka drugostupanjskog suda nije podudarna s tim shvaćanjem, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima i zbog pogrešne primjene materijalnog prava glede stjecanja prava vlasništva, te ništavosti ugovora o darovanju. Ističu da je u ovom predmetu sporno može li tužitelj deklaratornom presudom utvrđivati da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i zajedničko vlasništvo tužitelja i prvotuženice (točka I. prvostupanjske presude) i utvrđivati vlasništvo nad navedenoj nekretnini - stanu, a bez da se utvrdi i vlasništvo nad suvlasničkom dijelu zemljišta, te može li se utvrđivati ništavnost cijelog darovnog ugovora kada se nedopuštena raspolaganja odnose na polovinu suvlasničkog dijela. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, ili podredno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na naknadu tuženicima troškove postupka.

U konkretnom slučaju o podnesenoj reviziji odlučuje se na temelju čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a).

Neodlučno je pozivanje tuženih na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da je tužitelj označio vrijednost predmeta spora 26.000,00 kuna, (a predmet spora odnosi se na utvrđenje da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i zajedničko vlasništvo tužitelja i I-tuženice, na utvrđenje da je ništav darovni ugovor od 11. veljače 2000., te na utvrđenje da je tužiteljev suvlasnički dio iznosi 1/2 dijela navedene nekretnine, što su tuženi dužni priznati znači tri zahtjeva), tako da vrijednost predmeta spora ne prolazi 100.000,00 kuna, pa u smislu odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, redovna revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (toč. 1. do 4.).

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U podnesenoj reviziji prema naprijed navedenom, tuženici ukazuju da su po njihovom mišljenju, sudovi počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka, (budući postavljeni tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje pa je isti trebalo odbaciti), te pogrešne primjene materijalnog prava (posebno glede stjecanja prava vlasništva ili ništavnosti ugovora o darivanju).

Međutim, iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tzv. izvanredna revizija ne može se podnijeti, jer je odredbom čl. 382. st. 2. i 3. propisano iz kojih razloga se ta revizija može podnijeti.

Naime, prigovori tuženika odnose se na analizu utvrđenog činjeničnog stanja i ocjenu provedenih dokaza i izvedenih zaključaka sudova, a koja ocjena je različita od ocjene drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi, iz kojih razloga se revizija u smislu odredbe čl. 385. ZPP ne može podnijeti.

Dakle, navodima u reviziji tuženici nisu određeno naznačili materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 2. članka 382. ZPP), a niti su izložili razloge zbog kojih smatraju da je navedeno važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. članka 382. ZPP).

Revizijski navode sud može ispitivati samo ukoliko revident izloži razloge zbog kojih smatra da se radi o pitanjima važnim ne samo za donošenje odluke u konkretnom sporu, već za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o čemu se ne radi u ovom slučaju.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP pitanje bi moglo biti važno ako revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoje različita praksa drugostupanjskih sudova. Nadalje, ako u pogledu bilo kojeg pitanja revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, a revidenti nisu naveli različitu praksu drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP).

Tuženici samo navode da je revizijski sud o navedenim pitanjima zauzeo shvaćanje, ne navodeći odnosno ne označavajući u kojim predmetima i na kojim sjednicama je pravno shvaćanje zauzeto, sve u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP.

Prema tome, treba naglasiti da tuženici u reviziji nisu određeno naznačili pravna pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u smislu čl. 382. st. 2. toč. 1., 2., 3., i 4. ZPP, a ni neke druge razloge, niti su izložili razloge zbog kojih smatraju da je navedeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu st. 3. istog članka.

Slijedom izloženog, nisu ispunjene zakonom predviđene kumulativne pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost revizije, zbog čega je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. srpnja 2011.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.