Legislator Case Law & Legislation
Us-11650/2000-7 AI generated

Administrative court dismisses claim for property restitution where international agreement fully resolved compensation rights.

Case Number Us-11650/2000-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Administrative Court of the Republic of Croatia dismissed the plaintiff's lawsuit seeking restitution of nationalized property. The plaintiff argued that as a former citizen of the SFRJ, she was not bound by the 1964 bilateral agreement between Yugoslavia and the USA, which she claimed was a full settlement. The court ruled that the plaintiff had waived her right to compensation by failing to claim it under the international agreement, thereby extinguishing any subsequent claim for restitution.

Legislator headnote

AI generated

Article 10 of the Law on Compensation for Property Taken During the Communist Era; Article 42 of the Administrative Disputes Act: Where compensation for nationalized property has been fully settled by an international agreement, the former owner loses the right to claim restitution or further compensation.

Keywords

AI generated
property restitution claim international compensation agreement waiver of compensation rights nationalized property restitution administrative dispute dismissal

Cited Legislation

AI generated
Article 10 of the Law on Compensation for Property Taken During the Communist Era
Article 42 of the Law on Administrative Disputes

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Us-11650/2000-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Kosović- Marković kao predsjednice vijeća, mr. Ivice Kujundžića i Ljiljane Karlovčan-Đurović kao članova vijeća, te sudske savjetnice Ivane Horvat kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. N. iz C., S…, zastupanu po V. V., odvjetniku iz S., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, klasa: UP/II-942-01/98-01/0589, ur. broj: 514-02-03/03-1-00-3, od 12. travnja 2000. godine, radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2004.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja S.-d. županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove S., klasa: UP-I-942-04/97- 01/1844, ur.br.: 2181-08-98-14/SP/MB, od 22. listopada 1998. godine, kojim je odbijen zahtjev M. N. za naknadu (povrat) oduzete imovine u S., …, sagrađene na čest.zgr. 3637 z.u. 6007 k.o. S..

Tužiteljica u tužbi navodi da prigovara zakonitosti pobijanog rješenja, te se poziva na navode svoje žalbe, a posebno ističe da je tužiteljica državljanka Republike Hrvatske, ranije SFRJ, i da nikad nije gubila državljanstvo. Smatra, prema tome, da se na nju ne mogu primjenjivati odredbe navedenog međudržavnog ugovora. Nadalje, ističe da je tuženo tijelo pogrešno interpretiralo članak 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, obzirom da se u navedenom propisu ističe da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kad je pitanje naknade riješeno međunarodnim sporazumom ili na neki drugi način, a zakonodavac je očito imao u vidu činjenicu da je međunarodnim ugovorom riješen pravni odnos, ali u svakom slučaju isplatom imovine. Dalje navodi da se članak 10. gore citiranog Zakona treba tumačiti in favorem ugroženih, čija je imovina oduzeta i kojima imovina nije plaćena, pa i bez obzira na tzv. međudržavni sporazum između bivše Jugoslavije i USA.

Obzirom na iznijeto predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda datih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Državno pravobraniteljstvo Splitsko- dalmatinske županije (Općinsko državno odvjetništvo u Splitu), nije ovom Sudu dostavilo odgovor na tužbu.

Tužba nije osnovana.

Sud u cijelosti prihvaća stajalište tuženog tijela izloženog u obrazloženju osporenog rješenja i nalazi da je to tijelo pravilno postupilo kada je osporenim rješenjem odbilo žalbu tužiteljice, protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen zahtjev M. N. za povrat u vlasništvo nekretnine u S., ….

Naime, odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima.

Iz spisa predmeta dostavljenog Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je najamna stambena zgrada u S., …, prijašnje vlasništvo M. N., udovice T. sagrađena na čest.zgr. 3637 z.k.ul. 6007, čest.zgr. 3639 z.k.ul. 6008 i čest.zgr. 3638 z.k.ul. 41432 k.o. S., koja se sastojala od prizemlja, dva kata i potkrovlja, te je imala dva dvosobna i tri trosobna i tri četverosobna stana i u prizemlju jednu veliku prostoriju, kako to proizlazi iz preslika rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine S. broj N635/60-9, od 3. studenog 1960. godine, prenijeta je u društveno vlasništvo u provedbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ br. 52/58).

Sporazumom između Vlade bivše SFRJ i Vlade SAD-a, od 5. studenog 1964. godine (Službeni list br. 9/65 i dodatak međunarodnim ugovorima od 15. srpnja 1965. godine) Vlada bivše SFRJ isplatila je Vladi SAD-a s naslova nacionalizacije i drugih preuzimanja imovine izvršenih između 19. srpnja 1948. i datuma Sporazuma, globalan iznos naknade kao puno namirenje i isplatu svih novčanih potraživanja državljana SAD-a, kako fizičkih tako i pravnih osoba, time što je isplata i raspodjela iznosa bila u isključivoj nadležnosti Vlade SAD-a.

Navedenim Sporazumom likvidirana su u odnosu prema bivšoj SFRJ sva potraživanja američkih državljana s naslova nacionalizacije, te se ona smatraju konačnim riješenim. Točkom 3. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 3/91) utvrđeno je da će se međunarodni ugovori koje je sklopila i kojim je pristupila bivša SFRJ primjenjivati u Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, na temelju odredaba međunarodnog prava o sukcesiji država glede ugovora, to je Republika Hrvatska preuzela sva prava i obveze koja proizlaze iz tog ugovora.

Spisu predmeta prileži i zemljišno-knjižni izvadak Općinskog suda u Splitu broj: SI- 9416/97, od 20. listopada 1997. godine, iz kojeg je vidljivo da je tužiteljici M. N. naknada za nacionalizirane nekretnine isplaćena temeljem Sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama od dana 5. studenog 1964. godine.

Prigovori tužiteljice da je u vrijeme nacionalizacije bila državljanka SFRJ, te da nije primila nikakav iznos za naknadu, nije od utjecaja za drugačije rješenje ove pravne stvari. Prema shvaćanju ovog Suda pravo na naknadu prijašnji vlasnik neće imati ako je propustio ostvariti to pravo po međudržavnom sporazumu ili na drugi način.

Obzirom na gore navedeno trebalo je temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 1. rujna 2004.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Horvat,v.r.

Marina Kosović-Marković,v.r.