I Kž-576/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 576/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona/97 odlučujući o žalbi opt. D. Š. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. veljače 2011., broj K-24/09, u sjednici održanoj dana 19. lipnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. D. Š., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik djelima pod toč. 1. i toč. 2. izreke za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio kaznena djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) u svezi čl. 51. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. D. Š., preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kaznenopravnoj sankciji te se optuženiku za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 iz toč. 1. izreke prvostupanjske presude, na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 iz toč. 2. izreke prvostupanjske presuda, na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine pa se na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 opt. D. Š. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i pritvoru od 10. ožujka 2009. do 11. ožujka 2009., od 2. listopada 2009. do 13. prosinca 2009., te novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna izrečena pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu broj XXVII-J-55/10 od 4. ožujka 2010. na način da se jedan dnevni dohodak novčane kazne u vrijeme izricanja novčane kazne (175,10 kuna) zamjenjuje za jedan dan zatvora.

III. U ostalom se dijelu žalba opt. D. Š. odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

I Kž 576/11-4

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici proglašen je krivim opt. D. Š. zbog dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. u vezi čl. 60. KZ/97, pa mu je za kazneno djelo pod toč. 1. izreke temeljem istog zakonskog propisa a uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c KZ/97, prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, a za kazneno djelo pod toč. 2 izreke, temeljem istih zakonskih propisa, prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, a zatim temeljem čl. 60. KZ/97 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci u koju mu je temeljem čl. 63. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u uhićenju od 10. ožujka 2009. do 11. ožujka 2009., vrijeme provedeno u uhićenju i pritvoru od 2. listopada 2009. do 13. prosinca 2009. te novčana kazna od 5.000,00 kuna izrečena pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu broj XXVII-J-55/10 od 4. ožujka 2010. na način da se jedan dnevni dohodak novčane kazne u vrijeme izricanja novčane kazne (175,10 kuna) zamjenjuje za 1 (jedan) dan zatvora.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ/97 od optuženika je oduzeto 49,10 grama marihuane s više od 0,3% THC koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Temeljem čl. 122. st. 4. u svezi s čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/97, optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti iznos od 12.845,32 kune a koji se odnose na psihijatrijsko vještačenje, te paušalni iznos od 1.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Protiv presude žali se opt. D. Š. putem svog branitelja D. D., odvjetnika u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženika ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski istu je ispitao prvenstveno sukladno odredbi čl. 379. st. 1. i 2. ZKP/97 te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, međutim utvrdio je da je došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude prvostupanjskog suda, dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/11

- nastavno KZ/11), koji u čl. 190. KZ/11 sankcionira kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama.

I Kž 576/11-4

Ovaj sud je postupajući u smislu odredbe čl. 3. st. 3. KZ/11 utvrdio da postoji nesumnjiv pravni kontinuitet između kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ/97 u vezi čl. 41. ZID KZ/06 i kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, time da kriminalno postupanje optuženika, činjenično opisano u izreci pobijane presude u cijelosti odgovara obilježjima kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

Kako je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 u vezi čl. 41. ZID KZ/06 zapriječena kazna zatvora od najmanje 3 (tri) godine (što znači do 15 godina), a za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 12 (dvanaest) godina, to je evidentno zbog manjeg raspona zapriječene kazne, te poglavito posebnog minimuma kazne, novi KZ/11 blaži za počinitelja, pa je sukladno načelu primjene blažeg zakona iz odredbe čl. 3. st. 3. KZ/11 postupanje optuženika pravno označeno kao kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11 kao u toč. 1. izreke ove presude.

Vezano za žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji žalitelj ističe u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude, ovaj sud smatra da nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka izveo pogrešan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika za to kazneno djelo, jer je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka S. K., a otklonio kao vjerodostojne navode obrane optuženika, pri čemu nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome što sud nije proveo suočenje optuženika i svjedoka obzirom na njihove potpuno proturječno iskazivanje o odlučnim činjenicama.

Nasuprot tome, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak od kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo pod toč. 1. izreke pobijane presude, te isti obrazložio valjanim razlozima.

Naime, u tijeku postupka nije bilo sporno da je optuženik svjedoku S. K. kritične zgode predao paket radi prijevoza do otoka C. gdje bi isti trebao predati osobi po imenu „F.“, uz obrazloženje da su sadržaj paketa „pirsinzi“ koje je obećao nabaviti tom „F.“. Ovo utvrđenje ne poriče niti sam optuženik, te ustraje kod tih svojih navoda unatoč tome, što je svjedok K. prije odlaska na C. utvrdio sadržaj paketa tako što ga je otvorio i vidio da se u njemu nalazi pet paketića droge marihuane što je bilo vidljivo na prvi pogled, a koje je zatim predao nadređenima u poduzeću koji su pozvali policiju.

Suprotno navodima žalbe da svjedok nije pojasnio zbog čega je posumnjao u sadržaj paketa, iz iskaza svjedoka S. K. nedvojbeno proizlazi da mu je paket bio sumnjiv iz razloga jer je bio lagan i jer se u njemu nalazilo nešto šuškavo, te nije bio tako težak kao što bi bio da su se u njemu nalazili „pirsinzi“.

Stoga pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje obranu optuženika kao uperenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti, u prilog kojem zaključku govori i iskaz svjedoka F. D. koji je prema navodima optuženika trebao biti primatelj spornog paketa, a koji je naveo da nikakav dogovor o preuzimanju paketa na C. kritične zgode nije imao sa optuženikom, što je sud također ocijenio kao pokušaj izbjegavanja vlastite kaznene odgovornosti, pa upravo

I Kž 576/11-4

navedena utvrđenja upućuju na nepostojanje potrebe za provođenjem suočenja između optuženika i svjedoka S. K. koje žalitelj predlaže u svojoj žalbi.

Isto tako, a vezano za navode žalbe optuženika da je svjedok neovlašteno otvorio privatni paket, te da prihvaćanje takvog dokaza od strane prvostupanjskog suda nije prihvatljivo, treba reći da se u konkretnom slučaju doista radi o privatnoj pošiljci, međutim njezina dostava krajnjem korisniku je pokušana privatnim putem, odnosno uz pomoć svjedoka S. K., a ne putem pošte kao javne ustanove koja ima dužnost čuvati tajnost privatnih pošiljki, dok je svjedok S. K., prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju mogao postupiti na opisani način radi vlastite zaštite od odgovornosti za kazneno djelo.

U odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude, žalitelj ističe žalbeni osnov povrede kaznenog zakona na štetu optuženika obzirom da je isti već pravomoćno presuđen za to kazneno djelo u prekršajnom postupku gdje mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna te sigurnosna mjera oduzimanja 21-og paketića opojne droge kokain, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud povrijedio načelo „ne bis in idem“.

Suprotno ovim navodima podnesene žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao valjane razloge zbog čega smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

Naime, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je optuženik u prekršajnom postupku osuđen samo za posjedovanje inkriminirane droge kokain koja radnja istovremeno ne predstavlja i kažnjivu radnju opisanu u čl. 173. st. 2. KZ/97 kako se optuženiku stavlja na teret pod toč. 2. izreke presude, već se radi o većoj količini kriminalnog postupanja obzirom da je optuženik inkriminiranu količinu droge posjedovao radi daljnje neovlaštene prodaje (što nije obuhvaćeno presudom Prekršajnog suda), a što predstavlja kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora od najmanje 3 (tri) godine.

Sukladno preinaci prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela kao u toč. 1. izreke ove presude, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski je uz djelomično prihvaćanje žalbe optuženika preinačio pobijanu presudu i u odluci o kazni.

Stoga je, a razmatrajući težinu počinjenih kaznenih djela, te sve po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne okolnosti, uz nedostatak otegotnih okolnosti, u kontekstu novog, blažeg zakona koji propisuje blaži posebni minimum zapriječene kazne, na kazneno djelo opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude primijenio odredbe o ublažavanju kazne te mu uz primjenu čl. 48. KZ/11 ublažio kaznu ispod zakonom zapriječenog minimuma kazne iz čl. 190. st. 2. KZ/11 i utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 2. izreke utvrdio kaznu zatvora u granici donjeg minimuma zapriječene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine, a zatim na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca u koju mu je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode, kao i novčana kazna izrečena u prekršajnom postupku.

Naime, ocjena je ovog suda da će se ovako izrečenom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja u smislu specijalne prevencije, te zadovoljiti društvena potreba za kažnjavanjem ovakvih ili sličnih kaznenih djela.

I Kž 576/11-4

Slijedom svega iznesenog, a kako je žalbu optuženika valjalo djelomično prihvatiti, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. lipnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.