III Kr-240/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika, vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. F., zbog kaznenog djela iz članka 271. stavak 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06 i broj 110/07 – u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Virovitici od 27. svibnja 2011. godine, broj K-293/09 i Županijskog suda u Bjelovaru od 12. listopada 2011. godine, broj Kž-293/11, u sjednici održanoj dana 21. veljače 2012. godine,
Legislator headnote
AI generatedIII Kr-240/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv te pravomoćne presude osuđeni Ž. F. je po branitelju B. B., odvjetniku iz B. podnio 9. prosinca 2011. godine, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. čl. 417. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 469. toč. 1., 3. i 4.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 240/11-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika, vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. F., zbog kaznenog djela iz članka 271. stavak 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06 i broj 110/07 – u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Virovitici od 27. svibnja 2011. godine, broj K-293/09 i Županijskog suda u Bjelovaru od 12. listopada 2011. godine, broj Kž-293/11, u sjednici održanoj dana 21. veljače 2012. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog Ž. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 27. svibnja 2011. godine, broj K-293/09 i Županijskog suda u Bjelovaru od 12. listopada 2011. godine, broj Kž-293/2011, osuđen je Ž. F. zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 271. st. 4. u svezi s čl. 263. st. 1. i 4. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Protiv te pravomoćne presude osuđeni Ž. F. je po branitelju B. B., odvjetniku iz B. podnio 9. prosinca 2011. godine, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. čl. 417. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 469. toč. 1., 3. i 4.
Zahtjev podnosi iz razloga naznačenih u
Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08.; broj 76/09 i broj 80/11 – u daljnjem tekstu ZKP/08), pogrešno u zahtjevu označavajući članak 368. toč. 1., 3. i 4.
III Kr 240/11-4
ZKP/97, koji zakon se, obzirom da je zahtjev za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka podnesen nakon 1. rujna 2011. godine, više ne primjenjuje.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev, podneskom od 24. siječnja 2012. godine, broj KR-DO-26/12, predložilo je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Uvodno valja istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući povodom podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, u smislu čl. 519. u svezi s čl. 509. st. 1. ZKP/08 dužan pri ispitivanju ograničiti se samo na ispitivanje onih povreda zakona na koje se poziva podnositelj zahtjeva, što u konkretnom slučaju znači samo na ispitivanje povrede kaznenog zakona u smislu - je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo, zatim ima li okolnosti koje isključuju kazneni progon osuđenog F. te konačno je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.
U odnosu na tvrdnju o postojanju povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08, istaknute u zahtjevu osuđenika tj. pitanje je li djelo za koje je optuženi F. progonjen i konačno proglašen krivim kazneno djelo, osuđeni F. opširno i detaljno problematizira činjeničnima utvrđenja suda ponavljajući navode istaknute već u obrani i žalbi na kojima je temeljio svoju obranu tvrdeći, da on nije kriv za počinjeno kazneno djelo.
Ovaj izvanredni pravni lijek uopće nije moguće podnositi radi problematiziranja ispravnosti utvrđenih činjenica u kaznenom postupku koji je pravomoćno okončan, a prema odredbama ZKP/08 čak niti u dijelu kada bi se pojavila ozbiljna sumnja u istinitost utvrđenih odlučnih činjenica u pobijanoj odluci, a od čije istinitosti bi ovisila valjana primjena zakona, kako je to bilo moguće prema odredbama čl. 429. u svezi s čl. 423. ZKP/97.
Prema tome kako osuđenik ne tvrdi da činjenični opis kaznenog djela za koje je proglašen krivim ne sadrži obilježja kaznenog djela već tek da navodi iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koji je proglašen krivim nisu dokazani, to se ne radi o pobijanju pravomoćne odluke zbog povrede kaznenog zakona tvrdnjom da nije kazneno djelo ono za što je optuženi F. proglašen krivim, već o osporavanju činjeničnih utvrđenja zbog čega ovaj izvanredni pravni lijek uopće nije moguć.
U odnosu na u zahtjevu osuđenika istaknutu povredu iz čl. 469. toč. 3. i 4. ZKP/08, tj. da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon osuđenog F., odnosno je li primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti, osuđenik ponovno u zahtjevu ponavlja činjenične navode svoje obrane osporavajući zaključke suda o njegovoj krivnji te zaključno navodi da, obzirom da se radi o kaznenom djelu počinjenom nečinjenjem, da je upitno vrijeme kada je to kazneno djelo počinjeno, a od čega ovisi i koji bi zakon trebalo primijeniti, odnosno je li nastupila zastara kaznenog progona.
Međutim, na ova pitanje ispravan odgovor je dao i Županijski sud u Bjelovaru odgovarajući na navode žalbe optuženika kada je i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske ispravo ustvrdio da se kod kaznenih djela počinjenih nečinjenjem kazneno djelo
III Kr 240/11-4
smatra dovršenim trenutkom kada počinitelj koji je skrivio opasno stanje više ne može odgovarajućom radnjom spriječiti nastup nedopuštene posljedice.
Prema tome, kako je 13. siječnja 2008. godine zbog nepostavljene zaštitne ograde oko nužnog izlaza disco bara „G.“, za koji je utvrđeno da je vlasništvo optuženika, prolaznik M. B. kroz otvor nužnog izlaza pao i udario glavom u betonsku podlogu zadobivši povrede uslijed kojih je preminuo, to nakon tog trenutka nikakvo postavljanje ograde ili zaštite oko tog nužnog izlaza više ne bi moglo otkloniti nastupanje nedozvoljene posljedice, zbog čega je kazneno djelo dovršeno upravo tog datuma.
U odnosu na ovako ispravno utvrđeni datum počinjenja kaznenog djela, sudovi su primijenili upravo zakon koji su morali, a radi se o Kaznenom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a obzirom na ovako utvrđeno vrijeme počinjenja kaznenog djela ne postoji niti jedan od razloga koji bi isključivali mogućnost kaznenog progona osuđenog F..
S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju čl. 519. u svezi s čl. 512. ZKP/08 zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu, 21. veljače 2012. godine.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Slunjski, v. r.
Ranko Marijan, v.r.