Rev-2336/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2336/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz R., …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. društvu V. i partneri iz Š., protiv tuženika 1. D. K. iz Š.,

…, 2. Č. K. iz Š.,

…, 3. M. R. iz S., …, 2. i 3. tuženici zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. u Š., 4. E. K. C. iz Z., …, koju zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u Š., 5. M. Č. iz S., …, 6. A. P. iz Z., …, 7. Ž. M. M. iz Z., 5., 6. i 7. tuženici zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. u Š. i 8. R. G. iz Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženice E. K. C. protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1041/08 od 15. lipnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-44/08 od 18. ožujka 2008., 20. siječnja 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženice E. K. C. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine čest. zgr. 117, z.k.ul. 467, k.o. Z., da je pogrešna uknjižba prava vlasništva te se ovlašćuje tužitelj da na temelju presude zatraži uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena uknjiženih osoba, a 2. do 7. tuženicima je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak 2.745,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženica E. K. C. je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, navodeći da odluka o sporu ovisi o rješenju pitanja o kojem postoji različita pravna praksa drugostupanjskih sudova i da je pobijana presuda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa zauzetim shvaćanjem revizijskog suda. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje uz dosudu troška 4. tuženici.

Na reviziju tuženice nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08.), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Predmet ovog spora je utvrđenje i činidba.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

Tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora 10.000,00 kn.

Kako u konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st.1. t. 1. ZPP. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženica nije određeno navela pravno pitanje zbog kojeg izjavljuje reviziju.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno, jer su formulacije iz revizije u tolikoj mjeri uopćene tako da nije moguće identificirati pitanje zbog kojeg revidentica podnosi reviziju.

Pri tom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

Osim toga, tuženica se u podnesenoj reviziji bavi razmatranjem pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što je protivno odredbi čl. 385. ZPP, jer se i inače revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tuženica ne samo da nije određeno navela pravno pitanje u odnosu na koje se može izjaviti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, već nije niti izložila razloge zbog kojih smatra da bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je bila dužna prema izričitoj zakonskoj odredbi iz st. 3. čl. 382. ZPP.

Naime, tuženica kao razloge revizije navodi različitu praksu drugostupanjskih sudova i da je pobijana presuda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa zauzetim shvaćanjem revizijskog suda, ali bez navođenja podataka o odlukama u kojima navodno postoji praksa suprotna onoj u pobijanoj odluci. Time je tuženica ostala kod općenitih tvrdnji i nije konkretizirala razloge zbog kojih smatra da se u konkretnom slučaju radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema tome, kako predmetna revizija ne sadrži određeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena niti određeno navedene razloge zbog kojih tuženica smatra neko pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija tuženice nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. siječnja 2011.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.