Legislator Case Law & Legislation
Gzz-85/2002-2 AI generated

Supreme Court voids appeal ruling for violating procedural rules on out-of-court settlement and costs allocation.

Case Number Gzz-85/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court voided the County Court's ruling regarding litigation costs and remanded the case for retrial. The appeal was based on the Second Instance Court altering the First Instance Court's finding that parties settled all disputes out of court without addressing cost allocation. The court held that the incomplete settlement agreement in the file prevented the Second Instance Court from legally modifying the cost distribution without explicit reasoning.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. toč. 7. i 13. ZPP; čl. 408. st. 2. u vezi s čl. 394. st. 1. ZPP; A second instance court cannot modify a first instance decision on litigation costs based on an incomplete out-of-court settlement agreement if the agreement does not explicitly address cost allocation, as this constitutes a violation of procedural rules requiring clear factual findings.

Keywords

AI generated
litigation costs allocation out of court settlement procedural violation second instance court remand for retrial incomplete evidence ZPP procedural rules

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-85/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općina Lovran, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz R., protiv tuženika L. K. iz L., kojeg zastupaju punomoćnici M. i M. H., odvjetnici iz O., radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 28. ožujka 2001. godine, broj Gž-1073/00-2, kojim je preinačena odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Opatiji od 23. prosinca 1999. godine, broj V P-807/98-25, u sjednici održanoj dana 17. prosinca 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci od 28. ožujka 2001. godine, broj Gž- 1073/00-2 i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu 711.892,68 kn, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj dio parničnog troška, uz obrazloženje da se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 159. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, dalje: ZPP) jer su stranke izvansudskim putem uspjele riješiti sve sporne odnose.

Drugostupanjskim rješenjem uvažena je žalba tuženika i preinačena odluka o trošku iz prvostupanjske presude tako što je tužitelju naloženo da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 41.162,80 kn uz obrazloženje da je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom pa je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak, a odredba čl. 159. ZPP ne može se primijeniti jer su stranke sklopile izvansudsku, a ne sudsku nagodbu.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. i 13. ZPP s prijedlogom da se ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. 13. ZPP na koju se ukazuje u zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Drugostupanjski sud naime polazi od utvrđenja iz prvostupanjske presude da su stranke izvansudskim putem uspjele riješiti sve sporne odnose ( ističući i u obrazloženju svoje odluke kako iz dokumentacije u spisu proizlazi da su "stranke sklopile izvansudsku nagodbu"), ali preinačuje odluku o troškovima kao da stranke izvansudskom nagodbom nisu riješile pitanje parničnih troškova čime mijenja činjenjična utvrđenja iz prvostupanjske presude bez navođenja razloga, a zbog čega se drugostupanjsko rješenje ne može ispitati. Tuženik je na ročištu od 23. prosinca 1999. godine (na koje nije pristupio tužitelj) predao u sudski spis nagodbeni anex ugovora o zakupu od 22. prosinca 1999. godine s tvrdnjom da je time predmet spora izvansudski riješen, ali je predao samo prvu i zadnju stranicu tog anexa koje sadrže čl. 1. do 4., te čl. 10., a nedostaju članci 5.do 9. Prvostupanjski sud se istina pogrešno pozvao na odredbu čl.159.ZPP, jer parnica nije završena sudskom nagodbom, ali odluku o trošku temelji na utvrđenju da su "stranke izvansudskim putem uspjele riješiti sve sporne odnose". To podrazumijeva da su riješile i pitanje troškova onako kako je o njima odlučeno, tj. da svaka stranka snosi svoje troškove spora, a što se svodi na postojanje sporazuma o tome da neće tražiti nadoknadu parničnih troškova. U slučaju postojanja takvog sporazuma ne bi se mogla primijeniti odredba čl. 154. st.1. ZPP bez obzira što je tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari odbijen. Uzajamno popuštanje u smislu čl. 1089. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje: ZOO) glavno je obilježje ugovora o nagodbi, a ono se može sastojati i u odricanju od nekog zahtjeva (čl. 1090. st. 1. ZOO). Nema propisa koji zabranjuje stranci odricanje od zahtjeva za nadoknadu parničnog troška.

Na temelju nepotpune isprave drugostupanjski sud nije mogao donijeti preinačujuću odluku (arg. iz. čl. 380. toč. 3. u vezi s čl. 381. i 373. toč. 2. ZPP) bez obzira što utvrđenje prvostupanjskog suda ne proizlazi iz sadržaja onog dijela nagodbenog aneksa ugovora o zakupu od 22. prosinca 1999. godine koji se nalazi u sudskom spisu (u tom dijelu nije ništa rečeno o troškovima ove parnice). Prvostupanjski sud polazi u suštini od toga da su stranke izvansudskom nagodbom riješile pitanje troškova ove parnice. Drugostupanjski sud odlučuje o parničnim troškovima na način kao da stranke u toj nagodbi nisu ništa rekle o parničnim troškovima premda o tome u obrazloženju nisu navedeni razlozi, a na temelju onog dijela anexa koji se nalazi u spisu i nije bilo moguće zaključiti da stranke nisu postigle sporazum o parničnim troškovima.

Valjalo je zbog rečenih razloga temeljem čl. 408. st. 2. u vezi s čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud će ponovo odlučiti o žalbi tuženika vodeći računa o tome da su stranke mogle pitanje parničnih troškova riješiti i izvansudskom nagodbom na način da svaka od njih snosi svoje troškove spora, a što znači da se tuženik, u slučaju postojanja takvog sporazuma, odrekao svog zahtjeva za nadoknadu parničnih troškova.

U Zagrebu, 17. prosinca 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.