Revr-205/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-205/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz B., i D. Š. iz B., kojeg zastupa M. N., dipl. pravnik, pravni zastupnik SSSH, protiv tuženika P. B. d.d. B., kojeg zastupa D. Đ. odvjetnik iz B., radi poništenja izvanrednih otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-2134/2001 od 22. studenog 2001., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-321/01 od 11. srpnja 2001., u sjednici održanoj dana 12. lipnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev tužitelja kojim su zatražili da se ponište izvanredni otkazi ugovora o radu od 25. siječnja 2001. i tuženiku naloži da tužitelje vrati na rad na poslove koje su obavljali prije donošenja otkaza. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se revizija prihvati i presude preinače na način da se odbije zahtjev tužitelja uz naknadu cjelokupnih troškova postupka.

U odgovoru na reviziju tužitelji pobijaju navode revizije i predlažu da se revizija odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje izvanrednih otkaza ugovora o radu od 25. siječnja 2001. i vraćanje tužitelja na rad.

Tuženik je tužiteljima izvanredno otkazao ugovor o radu radi učestalih povreda radne discipline radi čega su tužitelji ranije bili i pismeno upozoreni.

U postupku je utvrđeno, da tužitelji nisu 12. siječnja 2001. samovoljno napustili radno mjesto radi sindikalnog sastanka već uz suglasnost neposrednog rukovoditelja (skladištara), te da radi izostanka tužitelja sa radnog mjesta, a u trajanju od maksimum 90 minuta, nije došlo niti do prekida procesa rada, a niti do obustave snabdijevanja prodavaonica.

Ostale povrede koje su tužiteljima stavljene na teret počinjene su 1996. godine.

Niži sudovi prihvatili su zahtjev tužitelja iz razloga što u postupku nije dokazano da su tužitelji počinili povredu radne obveze dana 12. siječnja 2001. godine, a smatraju, da se radi povreda koje su tužiteljima stavljene na teret iz 1996. godine ne može izvanredno otkazati ugovor o radu, već da je to može biti razlog za redovni otkaz ugovora o radu.

Pogrešno je pravno stajalište nižih sudova, da povrede radi kojih su tužitelji bili upozoreni od poslodavca ne bi mogle biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu uz povredu od 12. siječnja 2001., već samo opravdan razlog za redovni otkaz ugovora o radu po odredbi čl. 106. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje ZR). To zato, jer osobito tešku povredu radne obveze koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu predstavlja i učestalo kršenje radnih obveza u dužem i neprekinutom trajanju, stim da radnik odbija promijeniti svoj odnos prema radu i nakon upozorenja poslodavca.

U konkretnom slučaju ne radi se o učestalim kršenjima radnih obveza u dužem i neprekinutom trajanju. To zato, jer su tužiteljima na teret stavljene povrede iz 1996. godine i povreda iz 2001. godine, za koju je u postupku dokazano, da nije počinjena.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije ostvaren opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu po odredbi čl. 107. st. 1. ZR-a, slijedom čega niži sudovi materijalno pravo nisu pogrešno primijenili kad su zahtjev tužitelja prihvatili.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99) valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. lipnja 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivica Kaladić, v. r.