Rev-259/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-259/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja D.M. iz Č.,

… , koga zastupa punomoćnik J.V., odvjetnik iz Č., protiv tuženika D.M. i D.Z., oboje iz Č.,

… , te D.F. iz P., I. … , svi zastupani po punomoćniku P.B., odvjetniku iz V., radi vraćanja dara zbog povrede nužnog dijela, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 17. listopada 1994. godine, br. Gž-1203/94., kojim se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 6. rujna 1994. godine, br. P-247/93., u sjednici održanoj dana 25. listopada 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukida rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 17. listopada 1994. godine, br. Gž-1203/94. i rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 6. rujna 1994. godine, br. P-247/93. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odbačena tužba tužitelja.

Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženi su odgovorili na reviziju, pa kako smatraju da je ista neosnovana predlažu da se ista odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužitelj u ovom postupku podnio tužbu protiv tuženika radi vraćanja dara zbog povrede nužnog dijela, time da se u ostavinsku imovinu ima vratiti dar učinjen tuženici D.M., a radi nadopune nužnog dijela tužitelja.

Nakon što je sud prvog stupnja izvršio uvid u ostavinski predmet istog suda br. O-1/92. iz kojeg proizlazi da je tužitelj kao nasljednik zatražio nužni dio iz ostavinske imovine pok. D.F. (oca tužitelja), zaključak nižestupanjskih sudova je da to svoje pravo tužitelj treba prvenstveno ostvarivati u ostavinskom postupku primjenom odredbe čl. 33. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 52/71. i 47/78.) - dalje ZN), a tek u slučaju da između stranaka dođe do spora u svezi činjenica o kojima ovisi pravo tužitelja na nužni dio, ostavinski sud će uputiti nasljednike u parnicu temeljem odredbe čl. 221. st. 2. toč. 3. ZN.

Dakle, smatrajući da tužitelju ne pripada pravo na podnošenje samostalne tužbe u svezi zahtjeva o kojemu se mora raspraviti u ostavinskom postupku, nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu.

Po ocjeni, ovoga revizijskog suda, tužbu radi utvrđenja nekog spornog prava ili pravnog odnosa o kojem zavisi pravo na nasljedstvo ili neko drugo pravo iz ostavine može podići ne samo ona stranka koju je na podizanje te tužbe uputio ostavinski sud u smislu čl. 221. st. 1. ZN, nego i svaka druga stranka koja ima pravni interes da se takvo sporno pravo ili pravni odnos što prije utvrdi. Razlika je samo u tome što se u slučaju kad je sud uputio neku stranku na podizanje prejudicijelne tužbe postojanje pravnog interesa pretpostavlja, dok nasljednik ili druga stranka, koja takvu tužbu diže, a da na to nije upućen od strane ostavinskog suda, mora svoj pravni interes učiniti vjerojatnim.

Kako u konkretnom slučaju iz odgovora na tužbu (1. - 13. spisa) proizlazi da između nasljednika, odnosno tužitelja i tuženika očigledno postoji spor oko opsega ostavinske imovine, dakle, činjenica od kojih zavisi veličina nasljednog dijela, a s tim u vezi uračunavanje u nasljedni dio, to je tužitelj svoj pravni interes učinio vjerojatnim, stoga nema zapreke da sud prvog stupnja nastavi postupak po tužbi, te nakon što utvrdi sve relevantne činjenice odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Ocjenjujući iz ovih razloga da je ostvaren revizijski razog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju prihvatiti i odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92.).

U Zagrebu, 25. listopada 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.