Rev-x-920/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 920/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Brune Frankovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica V. B. i S. B., obje iz P., koje zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv tuženice I. B. iz S., koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-1240/13 od 21. ožujka 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Po-76/12 od 8. srpnja 2013., u sjednici vijeća od 16. lipnja 2015.

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžp-1240/13 od 21. ožujka 2014. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 28. veljače 1997., a ovjerenog 3. ožujka 1997., između tuženice i sada pok. I. B. te je naloženo tužiteljicama da tuženici naknade troškove postupka u iznosu od 11.250,00 kn.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužiteljica, preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev prihvaćen, a ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška postupka.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je, kako to navodi, podnijela izvanrednu reviziju, ukazujući sadržajno na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tužiteljica protiv prvostupanjske presude i njenim potvrđivanjem.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.); ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).

Drugostupanjska presuda donesena je na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP slijedom čega je sukladno odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP protiv pobijane presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP te je revizija kao takva i razmatrana.

Prema odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno će presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Dakle, drugostupanjski sud, postupajući po ovlaštenju iz čl. 373.a ZPP, ocjenjuje izvedene dokaze i sam utvrđuje činjenično stanje pri čemu je dužan postupati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, a prema kojoj odredbi o dokazanosti činjenica sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Osnovano revidentica sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer drugostupanjski sud ocjenu izvedenih dokaza nije izvršio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP.

Do utvrđenja, da unatoč činjenici što je primatelj uzdržavanja umro sedam dana po ovjeri ugovora i što je svima bilo poznato da boluje od neizlječive bolesti, sporni ugovor nije sklopljen u iskorištavanju tuđe nevolje s namjerom postizanja nepripadne imovinske koristi i nije protivan moralu i načelu savjesnosti i poštenja, prvostupanjski sud došao je na temelju izvedenih dokaza, cijeneći posebne okolnosti slučaja.

Tako prvostupanjski sud utvrđuje da je pok. I. B. 1994. dijagnosticiran EWING sarkom desne natkoljenice; da je I. B. bio atipičan bolesnik; da je za vrijeme kemoterapije i nedugo pred smrt izlazio iz kuće, vozio automobil, imao dobar apetit i bio pokretan; da je, iako je uzimao morfij, bio optimističan i vodio normalan život; da se na njemu unazad šest mjeseci nisu nazirale fizičke promjene, tako da je njegova smrt u trenutku u kojem je uslijedila, unatoč činjenici da je njegova bolest bila neizlječiva, bila iznenađenje za rodbinu i prijatelje; da je jedino tuženica sve vrijeme bolovanja I. B. pružala potrebnu njegu i skrbila o njegovu zdravlju i da je sporni ugovor sklopljen upravo prema želji pok. I. B., koji je i ranije uvijek govorio da će svoju imovinu ostaviti tuženici iz zahvalnosti što o njemu brine.

Drugostupanjski sud, ne ocjenjujući druge izvedene dokaze, cijeneći samo podatke iz zdravstvenog kartona pok. I. B. prema kojima je u studenom 1996. I. B. prekinuta kemoterapija jer je zadovoljen antitumorski učinak; je kod I. B. utvrđena progresija presadnice na oba plućna krila i na kralješnici; je u studenom 1996. bilo utvrđeno izrazito teško zdravstveno stanje i pritom težak infarkt srca; je I. B. uzimao terapiju za njegu teških bolesnika, zaključuje da je tuženica znala za skoru smrt svog supruga, da je izgubio element aleatornosti, da je ugovor sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje s ciljem postizanja nerazmjerne imovinske korist, zbog čega je nemoralan i protivan dobrim poslovnim običajima i zbog toga ništav.

Okolnost da je tuženica kao davateljica uzdržavanja znala za tešku i neizlječivu bolest primatelja uzdržavanja sama po sebi ne može isključiti postojanje elementa aleatornosti, a niti se, u situaciji kad je tuženica ranije i prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju isključivo sama brinula i skrbila o suprugu, samo zbog kratkog proteka vremena od sklapanja ugovora do smrti primatelja uzdržavanja, nužno nameće zaključak da je ugovor sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje s ciljem postizanja nerazmjerne imovinske koristi.

Ocjenjujući samo sadržaj zdravstvenog kartona pok. I. B., propuštajući pri tome ocijeniti i druge izvedene dokaze koje je imao u vidu prvostupanjski sud pri donošenju presude, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, zbog čega je pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 8. ZPP.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP presudu drugostupanjskog suda ukinuti i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 16. lipnja 2015.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.