Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the question raised is factual, not legal.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible, ruling that the contested issue was purely factual rather than legal. The plaintiff argued that the outcome depended on whether the doors stopped before or after impact, claiming this was vital for uniform law application. The court held that since the question concerned fact-finding and not the interpretation of law, it did not meet the statutory requirements for extraordinary review.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An appeal for extraordinary review is inadmissible when the question raised concerns factual circumstances rather than a material or procedural legal issue essential for the uniform application of law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 2001/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz K., zastupane po punomoćniku B. M., odvjetniku iz K., protiv tužene E. & S. b. d.d. Z., Poslovnica K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-474/10 od 12. svibnja 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-7/08-31 od 2. prosinca 2009. u odluci o parničnim troškovima, 16. travnja 2013.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Kutini broj P-7/08-31 od 2. prosinca 2009. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se tuženoj naloži isplatiti joj iznos 8.500,00 kn sa zateznom kamatom na ime naknade neimovinske štete, te je ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženoj iznos 8.913,75 kn na ime parničnih troškova.
Presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-474/10 od 12. svibnja 2011. potvrđena je prvostupanjska presuda u njezinom odbijajućem dijelu, a djelomično preinačena u odluci o parničnim troškovima tako da je tužiteljici naloženo isplatiti tuženoj s tog osnova iznos 8.400,00 kn, a preko tog iznosa zahtjev tužene je odbijen.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku određeno navodeći pitanje zbog kojeg ju podnosi: „Da li su se vrata zaustavila neposredno prije nego što je tužiteljica u njih udarila kako to tvrdi tužiteljica ili su se vrata zaustavila nakon što je tužiteljica udarila u vrata?“, smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju tog pitanja, a koje da je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer da je pobijana presuda suprotna postojećoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Tužena je odgovorila na reviziju predloživši njezino odbijanje.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
U podnesenoj reviziji tužiteljica jest određeno naznačilo pitanje zbog kojeg ju podnosi, koje je međutim pitanje činjenične naravi, a ne procesnopravne ili materijalnopravne naravi, a kako to predviđa citirana odredba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Takvo pitanje jest važno za odluku u konkretnom sporu, a vezano za utvrđenje činjeničnog stanja, no kako ne spada u krug pitanja zbog kojih je podnošenje tzv. izvanredne revizije dopušteno, a bez čega se ne može ni ocijeniti je li je i zašto to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, trebalo je reviziju kao nedopuštenu odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 16. travnja 2013.
Sutkinja:
Katarina Buljan, v.r.