Rev-1471/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1471/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz Z., zastupana po O. M. i O. D., odvjetnicima iz Z., protiv tuženog G. Z., zastupanog po G. javnom pravobraniteljstvu G. Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. veljače 1995. broj Gž-11124/94, kojoj me djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. veljače 1994. broj P-4658/90, u sjednici održanoj dana 3. lipnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Grad Z. - tuženik, zastupan po gradskom javnom pravobraniteljstvu dužan je platiti tužiteljici M.K. iz O. … na ime razlike neisplaćene pravične naknade iznos od 32.051 DEM u protuvrijednosti u HRD prema prodajnom tečaju NBH na dan isplate te trošak postupka u iznosu od 5.078.400 HRD sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Odbija se tužiteljica s zahtjevom za zakonske zatezne kamate prema Zakonu o zateznim kamatama od dana presude do isplate, te preostalim dijelom zahtjeva od 1413 DEM u dinarskoj protuvrijednosti na dan isplate."

Odlučujući o žalbi tuženog sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja i tužbeni zahtjev u cijelosti odbio, a tužiteljicu obvezao da tuženom naknadi parnične troškove u iznosu od 2,50 kn. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se preinačenjem presude suda drugog stupnja žalba tuženog odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Svoj tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je zbog toga što joj tuženi nije u roku od 30 dana određenog u st. 2. čl. 41. Odluke o građevinskom zemljištu (Službeni glasnik Grada Z. broj 3/91), platio naknadu za deposedirano građevinsko zemljište i da je ona zbog tečajnih razlika u odnosu HRD-a prema njemačkoj marki pretrpila štetu u kunskoj protuvrijednosti za 32.051 njemačkih maraka pa traži da joj tuženik plati na ime naknade štete taj iznos.

Sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev.

Naprotiv sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je u cjelosti odbio tužbeni zahtjev. To zbog toga jer sam gubitak vrijednosti domaćeg novca za vrijeme trajanja zakašnjenja tuženog nije šteta koja se naknađuje po odredbi st. 2. čl. 278. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kako to pogrešno primjenjujući materijalno pravo smatra sud prvog stupnja. Isto tako to nije šteta po bilo kojoj drugoj odredbi materijalnog prava pa je sud drugog stupnja zbog toga pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle, nije se ostvario nijedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 3. lipnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.