Revr-830/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 830/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. iz M., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u M., protiv tuženika V. M. d.o.o. iz M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-469/2015 od 14. siječnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom broj Pr-295/2015 od 22. rujna 2015., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2018.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena u odnosu na troškove postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika od 5.listopada 2012.g. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zaključenog s tužiteljicom u M. dana 1.siječnja 2005.g. na neodređeno vrijeme.

II Raskida se s danom 5.ožujka 2013.g. ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 1.siječnja 2005.g. između tužiteljice i tuženika, čime tužiteljici s danom 5.ožujak 2013.g. prestaje radni odnos kod tuženika.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom prinudne ovrhe isplatiti tužiteljici naknadu bruto plaće i to :

- za mjesec studeni 2012.g. u iznosu od 3.348,66 kn. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.prosinca 2012.g. obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena pa sve do konačne isplate,

- za mjesec prosinac 2012.g. u iznosu od 3.348,66 kn. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.siječnja 2013. g. obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena pa sve do konačne isplate ,

- za mjesec siječanj 2013.g. u iznosu od 3.348,66 kn. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.veljače 2013.g. obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena pa sve do konačne isplate ,

- za mjesec veljaču 2013.g. u iznosu od 3.348,66 kn. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. ožujka 2013.g. obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena pa sve do konačne isplate,

- za mjesec ožujak 2013.g. u iznosu od 478,38 kn. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. travnja 2013.g. obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena pa sve do konačne isplate.

IV Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana pod prijetnjom prinudne ovrhe isplatiti tužiteljici naknadu štete u iznosu od 33.486,60 kn., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od presuđenja obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a sve do konačne isplate, dok s viškom zatraženog iznosa od 2.002.80 kn. tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

V Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos od 20.250,00 kn.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP), kao i protiv odluke o trošku parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 2. ZPP obzirom odluka u konkretnom sporu ovisi o pitanju koje revident smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije osnovana, a u odnosu na odluku o troškovima postupka nije dopuštena.

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Tuženik u reviziji navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, obzirom nije odmah po dostavi podneska - odgovora na tužbu tuženika kojim je isti priznao tužbeni zahtjev, donio presudu na temelju priznanja. Iz spisa međutim proizlazi da je navedeni podnesak zaprimljen na sudu putem faksa na dan održavanja prvog ročišta za glavnu raspravu 21. veljače 2013., na koje ročište nije pristupio uredno pozvani tuženik, a tužitelj je na istom ročištu sudu uručio podnesak kojim je preinačio tužbeni zahtjev. Stoga je vidljivo da sud nije na navedenom ročištu imao uvjeta za donošenje presude na temelju priznanja na temelju čl. 331. ZPP.

Također se ističe da je na ročištu održanom 21. veljače 2013. na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, tužitelj predao podnesak kojim je preinačio tužbeni zahtjev. Tuženik se na taj podnesak očitovao podneskom od 12. ožujka 2013. kojim se upustio u raspravljanje po ovako preciziranom tužbenom zahtjevu. Stoga, sve i ako se radilo o preinaci tužbe te je prvostupanjski sud propustio rješenjem odlučiti o tome, upuštanjem tuženika u raspravljanje po takvom tužbenom zahtjevu ima se smatrati da je on pristao na preinaku tužbe sve u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP. Stoga je pravilno drugostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo da bez obzira što prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci tužbe rješenjem, isto nije rezultiralo nezakonitom odlukom.

Budući da se temeljem odredbe čl. 385. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to revizijski razlozi kojima tuženik dajući svoju ocjenu izvedenih dokaza osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu razmatrani.

Prema odredbi čl. 386. ZPP stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident posebno ne obrazlaže, pa taj revizijski razlog nije uzet u obzir.

U odnosu na revizijske navode tuženika koji se odnose na dosuđene troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na dosuđene troškove postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 20. lipnja 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.