Revr-1048/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1048/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, člana vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G. iz K. S., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. Lj. i Ž. V. u S., protiv tuženika D. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i d. u S., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžp-589/11 od 15. ožujka 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-516/10 od 15. ožujka 2011., u sjednici održanoj 26. rujna 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužiteljeva tužba (stavak I. izreke), a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.535,00 kuna (stavak II. izreke).

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Revident u reviziji predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti pobijano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao da sud utvrdi nedopuštenom tuženikovu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. studenog 2006., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao.

Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužitelj odluku o otkazu ugovora o radu od 9. studenog 2006. primio 12. studenoga 2006. pa je posljednji dan roka za predaju zahtjeva za zaštitu prava bio ponedjeljak 27. studenoga 2006., da je tuženik zahtjev za zaštitu prava tuženiku podnio preporučenom pošiljkom 28. studenoga 2006. i da tuženik nije odlučivao o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu pozivom na odredbu čl. 126. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine, broj 38/05, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05 – dalje: ZR), odnosno čl. 133. st. 4. pročišćenog teksta ZR ocijenivši da je tužitelj propustio zatražiti zaštitu svog prava iz radnog odnosa u prekluzivnim rokovima iz 126. st. 1. i 2. ZR, koji propust za posljedicu ima gubitak prava na sudsku zaštitu pred nadležnim sudom.

Suprotno tvrdnji revidenta u nižestupanjskim rješenjima navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da nižestupanjska rješenja ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati to u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj dijelom svojih navoda drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova, čime zapravo iznosi činjenične prigovore i osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, takve tužiteljeve prigovore ovaj su nije mogao uzeti od razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZR, odnosno čl. 133. st. 1. pročišćenog teksta ZR, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio njegovo pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

Odredbom čl. 126. st. 2. ZR, odnosno čl. 133. st. 2. pročišćenog teksta ZR, propisano je da ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Nadalje, odredbom čl. 126. st. 4. ZR, odnosno čl. 133. st. 4. pročišćenog teksta ZR, propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka.

S obzirom da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj odluku o otkazu ugovora o radu od 9. studenog 2006. primio 12. studenoga 2006., da je tuženik zahtjev za zaštitu prava tuženiku podnio preporučenom pošiljkom 28. studenoga 2006. i da tužitelj nije odlučivao o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava, prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tužiteljev zahtjev za zaštitu prava podnesen protekom roka iz čl. 126. st. 1. ZR, odnosno čl. 133. st. 1. pročišćenog teksta ZR i odbacili tužbu.

Naime, kako se radi o prekluzivnom zakonskom rokovu njegovim prekoračenjem tužitelj je izgubio pravo traženja sudske zaštite zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi tužiteljevu tužbu kojom je tražena zaštita prava u vezi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu odbacili kao nepravovremenu.

Pritom treba istaknuti, da je na upravo tužitelju teret dokaza da je zahtjev za zaštitu prava u smislu čl. 126. st. 1. ZR, odnosno čl. 133. st. 1. pročišćenog teksta ZR podnio u zakonskom roku.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 26. rujna 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.