Rev-3046/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3046/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š.D. iz R., koju zastupa K.I., odvjetnik u I., protiv tuženika Trgovačkog poduzeća za promet robom "I. - R.G." iz I., koga zastupa R.V., odvjetnik u V., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu br. Gž-480/93 od 3. svibnja 1993. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu br. P-26/93 od 15. veljače 1993. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. siječnja 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Ivancu br. P-26/93 od 15. veljače 1993. godine odbijena je tužiteljica sa zahtjevom da se poništi kao nezakonita odluka tuženika br. 02-227/91 od 24. IV. 1991. godine i odluka Radničkog savjeta tuženika br. 02-44/4-4/1-1991 od 22. svibnja 1991. godine, pa da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu u radni odnos na odgovarajuće poslove i radne zadatke u roku od 8 dana. Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Varaždinu br. Gž-480/93 od 3. svibnja 1993. godine, odbijanjem žalbe tužiteljice, navedena je presuda potvrđena.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbenom zahtjevu udovolji, odnosno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije konkretno i određeno obrazložen, a tužiteljica tvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno utoliko što je njezin izostanak sa posla bio opravdan, s obzirom da se "nalazila u zabludi ... zbog postupaka radnika tuženika koji su ... (joj) dali pogrešnu uputu o čekanju kod kuće ... a po završetku bolovanja".

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, međutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Jedino na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Ta bitna povreda, nedvojbeno, nije ostvarena. O svim ostalim povredama postupka zbog kojih se revizija i inače može izjaviti -bez obzira da li je riječ o relativno ili apsolutno bitnim povredama, time da sve navedeno proizlazi iz odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku - revizijski je sud ovlašten voditi računa samo onda kada se revident na navedene povrede konkretno i obrazloženo poziva. U ovom slučaju revident to ne čini, dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Pobijana je odluka zakonito donesena, pa nije opravdan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom da su sudovi, i to pravilno u pogledu svih materijalnopravnih pretpostavki, primijenili odgovarajuću odredbu materijalnog prava (arg. iz odredbe čl. 356. Zakona o parničnom postupku), konkretno odredbu čl. 75. st. 2. toč. 3. preuzetog Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa. Nije sporno da je tužiteljica izostala s posla, nakon prestanka bolovanja, pet radnih dana uzastopce, a taj je izostanak (i kako je utvrđeno i kako je pravilno ocijenjeno) bio neopravdan. Tužiteljica ustraje kod tvrdnje da je izostanak sa posla uslijedio u smislu upute radnika tužene da po prestanku bolovanja "ostane kod kuće", da ne treba dolaziti na rad, obavljati zadatke i poslove njezinog radnog mjesta. Ničim drugim izostanak sa posla tužiteljica ne obrazlaže - ne opravdava, a iznesena tvrdnja suprotna je činjeničnim utvrđenjima postignutim u toku redovnog postupka. Takva utvrđenja ovaj sud - zato što se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku) - dužan je respektirati, a to znači da izostanak tužiteljice sa posla nije bio opravdan. Prema tome, istaknuti revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 13. siječnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)