II Kž-509/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 509/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv opt. Z. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. Z. R., opt. I. J., opt. A. K. i opt. S. T., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 06. srpnja 2010., br. K-Us-9/08 (Kv-Us-93/10), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 04. kolovoza 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. Z. R., opt. I. J., opt. A. K. i opt. S. T. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. Z. R., opt. I. J., opt. I. P., opt. A. K. i opt. S. T. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, u tijeku postupka protiv njih nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja podnijeli su žalbe opt. Z. R. putem branitelja J. F., opt. I. J. putem branitelja D. M., opt. A. K. putem branitelja E. T. i opt. S. T. putem branitelja T. V., sve odvjetnici iz S., s prijedlozima da im se ukine pritvor, a podredno da se zamijeni mjerama opreza iz čl. 90. ZKP.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv žalitelja iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

II Kž 509/10-3

Naime, u ovom se postupku opt. Z. R., opt. I. J.opt. A. K. i opt. S. T., uz opt. I. P., terete za počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ na način da su zajednički i dogovorno u vremenu od 28. svibnja 2007. god. do 22. prosinca 2007. god. na širem području S. i O. kupovali, prepakiravali, skrivali i prodavali opojnu drogu heroin koju je nabavljao opt. Z. R. u većim količinama. Tako je opt. I. J. posredovao u najmanje šest navrata u prodaji najmanje 500 grama heroina opt. I. P., a opt. A. K. u najmanje dvanaest navrata prodao najmanje 115 grama heroina opt. S. T., koja je dalje isti heroin prodavala krajnjim korisnicima.

Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da su, količina kriminalne aktivnosti koja se optuženicima stavlja na teret, brojnost pojedinačnih prodaja opojne droge, te iskazana upornost u kontinuiranom počinjenju kaznenog djela kroz duže vremensko razdoblje, upravo one osobite okolnosti koje ukazuju da bi boravkom na slobodi, ovi optuženici ponovili isto ili slično kazneno djelo, zbog čega je produljenje pritvora protiv njih iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP opravdano i na zakonu utemeljeno. To potvrđuje i okolnost da su opt. Z. R. i opt. I. J., iako neosuđivani, bez stalnog zaposlenja, opt. A. K. bez zanimanja i zaposlenja, pa dakle i bez redovnih izvora prihoda, dok je opt. S. T. do sada više puta osuđivana, pa i za istovrsna kaznena djela. Cijeneći značaj svih utvrđenih okolnosti iz kojih proizlazi iteracijska opasnost, a u cilju njezinog preveniranja, nalaganjem mjera opreza kako to optuženici predlažu u žalbama, ne bi se mogla ostvariti ista svrha kao i mjerom pritvora.

Imajući u vidu da je predmet inkriminacije velika količina opojne droge heroina, pri čemu je od opt. I. J. oduzeto 14 paketića navedene opojne droge s ukupno 689,89 grama i jedna PVC vrećica s ukupno 688,72 grama smeđe praškaste materije za miješanje s drogom, tzv. punila, i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je navedenom količinom opojne droge moguće ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, čime su ostvarene osobito teške okolnosti djela koje uvelike nadilaze one uobičajene okolnosti prilikom izvršenja takvih kaznenih djela, te je produljenje pritvora protiv optuženika i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP nužno i potpuno opravdano.

U tom pravcu je pozivanje opt. Z. R. u žalbi na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i rješenje od 09. travnja 2010. god., broj II Kž- 236/10 potpuno promašeno, jer iako je predmet inkriminacije približno ista količina opojne droge heroina, radi se o sasvim drugačijem stanju stvari. Naime, u tom predmetu su, nakon donesene nepravomoćne presude kojom su optuženicima izrečene minimalne kazne zatvora, prestali razlozi za primjenu mjere pritvora zbog posebno teških okolnosti djela, jer je iz tako izrečene kazne jasno proizlazilo da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni nije cijenio da su u inkriminiranom ponašanju ostvarene posebno teške okolnosti djela zbog kojih su se, uz pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1 toč. 1. ZKP, do tada nalazili u pritvoru.

Nadalje, žalbeni navodi opt. I. J. i opt. S. T. kojima se osporava postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela za koje ih se tereti, s obzirom da dovoljan stupanj osnovane sumnje proizlazi iz pravomoćne optužnice i podataka u spisu, nisu od utjecaja na odlučivanje o opravdanosti produljenja pritvora, jer se drugostupanjski sud prigodom te odluke ne upušta u ispitivanje kaznene odgovornosti optuženika.

Nisu osnovani ni žalbeni navodi opt. Z. R. i opt. S. T. da je njihovim dosadašnjim boravkom u pritvoru od dvije godine i nepunih osam mjeseci ugroženo načelo razmjernosti,

II Kž 509/10-3

jer sukladno odredbi čl. 101. st. 3. ZKP, s obzirom na razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja pritvora, proizlazi da načelo razmjernosti za sada nije ugroženo. No, prvostupanjski je sud svakako dužan voditi računa o potrebi posebno žurnog postupanja u predmetima u kojima je određen pritvor, sukladno čl. 101. st. 4. ZKP.

Slijedom svega navedenog, a budući ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 398. st. 4. ZKP nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 04. kolovoza 2010. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Žarko Dundović, v.r.