Rev-1167/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1167/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Jesenkovića i Vlatke Potočnjak- Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. N. iz K., H. M. iz P., J. I. iz I., K. B. iz M., K. C. iz Č., M. M. iz Č., N. Š. iz S., N. S. iz K., P. Š. iz Č., R. M. iz I., S. R. iz N., Š. F. iz S., Š. iz L., T. E. iz Š. i V. Đ. iz Č., sve zastupa S. V., savjetnik u P. u Č., protiv tuženika Č. d.d. iz Č., radi isplate iznosa od 214.205,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu od 5. ožujka 1998. godine, br. Gž-47/98-2, kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 26. siječnja 1998. godine, br. P-157/97., u sjednici održanoj dana 7. srpnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati novčane iznose s osnove razlike otpremnine, pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude, sve sa odgovarajućom zakonskom kamatom, te tužiteljici Š.J. da isplati na ime jubilarne nagrade iznos od 7.000,00 kn, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen (toč. II. izreke prvostupanjske odluke).

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače i zahtjevu tužbe u cijelosti udovolji.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revidenti nalaze da sudovi pogrešno tumače odredbu čl. 118. st. 1. Zakona o radu, kao i odredbu čl. 22. Pravilnika o porezu na dohodak, koji razlikuje plaću od dohotka i čistog primitka, a pogrešno je smatranje i neprihvaćanje tumačenja Ministarstva financija kao i gramatičko tumačenje odredbe čl. 118. citiranog zakona kojim se izraz "isplaćena plaća" poistovjećuje s netto plaćom. Primjera radi revidenti navode isplate koje se odnose na tjedni godišnji odmor, plaćeni dopust, na zakon o blagdanima i sl. (visina prosječne plaće u prethodna tri mjeseca), zbog čega nalaze da je njihov zahtjev u cijelosti osnovan. Revidenti nisu u pravu. U pitanju je isplata otpremnine svim tužiteljima kojima je kod tuženika prestao radni odnos (uvjetni otkaz) zbog utvrđenja preostale radne sposobnosti za tužitelje za koju tuženik nema odgovarajućih poslova.

Osnovica za utvrđenje visine otpremnine iz st. 1. čl. 118. Zakona o radu je isplaćena, a ne bruto plaća. Izraz "plaće isplaćene zaposlenicima" u tumačenju odredbe čl. 118. st. 1. citiranog zakona, kako to pravilno tumače i nižestupanjski sudovi, ima značenje isplate "netto", a ne bruto plaća. Stoga drugačije viđenje tužitelja, uz navođenje primjera za koje se obračun vrši po osnovi bruto plaća ne dovodi do drugačijeg rješenja nastalog spora.

S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja procesnih povreda na koje su revidenti upozorili, jer su odluke sudova jasne i razumljive i razlozi izneseni u tim odlukama nisu međusobno proturječni i kako provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. srpnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.