Revr-1963/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1963/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. T. iz K., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1793/08-2 od 17. ožujka 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3655/02-39 od 5. svibnja 2008., u sjednici održanoj 15. lipnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je poništen (pravilno: utvrđen nedopuštenim) izvanredni otkaz ugovora o radu koji je dan tužitelju odlukom tuženika ur.broj: 45212-212-1496-2/01 od 5. veljače 2002. uz nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na posao – radno mjesto blagajnika na naplatnoj postaji „K. m.“, ili drugo odgovarajuće radno mjesto uz naknadu plaće i drugih prinadležnosti u ukupnom iznosu 454.165,04 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose glavnice, a kako je to pobliže određeno u izreci uz naknadu troškova postupka u iznosu 78.125,75 kn. Ujedno je rješenjem sadržanim u izreci odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem privremene mjere vraćanja na posao.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je navedeni tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijanu presudu preinači uz naknadu troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Suprotno revizijskim navodima pobijana, drugostupanjska presuda nema nedostataka, može se ispitati te je usuglašena sa prikupljenom i obrađenom procesnom građom.

Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se opisno poziva revident.

U provedenom postupku nisu učinjene ni povrede odredaba o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te o zastupanju stranaka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu koji je dan tužitelju 2. veljače 2002. uz vraćanje na posao i naknadu plaća.

Odlučujući o sporu, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu jer je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da je tužitelj obavljajući poslove naplate cestarine na naplatnoj postaji K. m. 4. kolovoza 2001. propustio naplatiti cestarinu za 73 vozila koja nisu imala pravo na oslobođenje od plaćanja cestarine, čime je povrijedio radnu obvezu iz čl. 51. st. 1. t. 7. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine i počinio povredu radne obveze iz čl. 59. st. 1. podst. 1. Pravilnika o radu tuženika nanošenjem materijalne štete i narušavanjem ugleda poslodavca.

Na tako utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Naime odredbom čl. 9. st. 4. Zakona o otocima ("Narodne novine", broj 34/99) bilo je propisano da osobe koje imaju prebivalište na otoku koji je mostom povezan s kopnom ne plaćaju mostarinu. Tu je zakonsku odredbu tuženik razradio čl. 8. podst. 3. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine i odredio da tu zakonsku odredbu treba tumačiti tako da se ona odnosi na vozila, a ne na osobe detaljno opisujući u čl. 19. st. 2. podst. 3. istog Pravilnika način postupanja blagajnika na naplatnoj postaji pri oslobađanju od plaćanja cestarine vozila koja prelaze most.

Tužitelj se nije pridržavao Pravilnika o obavljanju poslova o naplati cestarine i to nepridržavanje neosnovano opravdava vlastitim tumačenjem Zakona o otocima.

Ovo iz razloga, što je radnik u obavljanju poslova svog radnog mjesta dužan postupati po uputama poslodavca, odnosno u konkretnom slučaju po Pravilniku o obavljanju poslova o naplati cestarine, a nije bio ovlašten sam na svoj način tumačiti odredbe zakona i postupanje suprotno aktima poslodavca opravdavati eventualnim nejasnoćama zakona.

Nije sporno da je bez naplate cestarine tužitelj propustio 73 vozila koja su prema Pravilniku o obavljanju poslova naplate cestarine trebala platiti cestarinu i time je prekršio obveze iz radnog odnosa propisane odredbom čl. 59. st. 1. podst. 1. Pravilnika o radu.

Također, ne mogu se prihvatiti opravdanja tužitelja da se navedeno propuštanje 73 vozila može pripisati otežanim uvjetima rada zbog velike frekvencije i gužve automobila ili omašci u postupanju prilikom upisivanja u blagajnu vozila koja nisu imala oslobođenje od plaćanja mostarine već je riječ o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa u smislu čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 – dalje: ZR) nije moguć, budući da je temeljni posao tužitelja kao blagajnika bio ubiranje novca pribavljenog naplatom cestarine i uredno vođenje blagajničke dokumentacije.

Zbog toga revizijske navode nije bilo moguće prihvatiti te je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je ona izjavljena.

U Zagrebu, 15. lipnja 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.