I Kž-890/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedi 2. toč. 3. KZ SFRJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. siječnja 1987. do 3. ožujka 1987. godine. Optuženik se žali iz svih žalbenih osnova zbog kojih se može pobijati prvostepena presuda po čl. 363. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se preinači u odluci o kazni izricanjem blaže kazne. Naknadno je optuženik putem branitelja S. mr. T., odvjetnika iz R.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-890/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: dostavio dopunu žalbe, u kojoj je posebno istaknuo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 890/1990-5
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Zmajević Branka kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Petranović Milana kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. M. I. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama optuženika i javnog tužioca podnesenim protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 11. rujna 1990. K-13/87, u sjednici održanoj 10. ožujka 1992, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Poje Oskara,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se žalba opt. M. I., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod I žalba javnog tužioca postala je bespredmetna.
Obrazloženje
Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. M. I. zbog jednog dovršenog krivičnog djela silovanja iz čl. 83. st. 1. KZH, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te jednog krivičnog djela pokušaja silovanja iz čl. 83. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. KZ SFRJ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je primjenom propisa o stjecaju krivičnih djela iz čl. 48. st.
1. i 2. toč. 3. KZ SFRJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. siječnja 1987. do 3. ožujka 1987. godine.
Protiv te presude optuženik i javni tužilac su podnijeli žalbe.
Optuženik se žali iz svih žalbenih osnova zbog kojih se može pobijati prvostepena presuda po čl. 363. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se preinači u odluci o kazni izricanjem blaže kazne. Naknadno je optuženik putem branitelja S. mr. T., odvjetnika iz R.,
I Kž 890/1990-5
dostavio dopunu žalbe, u kojoj je posebno istaknuo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč.
1. ZKP.
Javni tužilac se žali zbog odluke o krivičnoj sankciji i predlaže da se prvostepena presuda preinači na način da se optuženiku utvrde strože pojedinačne i jedinstvena kazna.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Na temelju čl. 370. st. 2. ZKP javni tužilac Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana a žalba javnog tužioca uvaži i pobijana presuda preinači prema navodima te žalbe. Iako je optuženik u smislu čl. 371. st. 1. ZKP zatražio da o sjednici vijeća budu obaviješteni on i njegov branitelj, sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, prema kome se u žalbenom postupku ne primjenjuju odredbe čl. 371. st. 1., 2. i 4. ZKP.
Osnovana je žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 1. ZKP, pa je uslijed toga žalba javnog tužioca zbog odluke o krivičnoj sankciji za sada postala bespredmetna.
Naime, u sastavu vijeća prvostepenog suda koje je donijelo i objavilo pobijanu presudu dana 11. rujna 1990. godine pored dvojice sudaca Okružnog suda bila su i trojica sudaca porotnika, za koje se u dopuni žalbe ističe da im je četverogodišnji porotnički mandat istekao 27. prosinca 1989. godine.
S obzirom da iz izvještaja prvostepenog Okružnog suda u Rijeci od 2. ožujka 1992. br. 4-Su-110/92-2, koji je pribavljen u smislu čl. 370. st. 4. ZKP, proizlazi da su suci porotnici G. M., K. I. i M. M., koji su bili članovi vijeća u krivičnom predmetu protiv opt. M. I. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZH, za suce porotnike izabrani 27. prosinca 1985. godine a da nakon isteka četverogodišnjeg mandata nisu ponovno birani, izvan svake je sumnje da je imenovanim sucima porotnicima u vrijeme donošenja i izricanja pobijane prvostepene presude bila prestala sudačka funkcija.
Prema tome, kako je prvostepeni sud bio nepropisno sastavljen, time je ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 1. ZKP.
Stoga je na temelju čl. 385. st. 1. ZKP, trebalo uvažiti žalbu optuženika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
S obzirom na navedeno prvostepeni sud će u ponovnom postupku prvenstveno otkloniti bitnu povredu odredaba krivičnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te
I Kž 890/1990-5
će nakon provedenog dokaznog postupka utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu presudu.
U Zagrebu. 10. ožujka 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata, v. r.
mr. Zmajević Branko, v. r.