Rev-3095/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3095/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.M. iz B., … , protiv tuženika V.M. iz Z., .. , V.M. iz Z., … , K.L. iz B., … , Z.Č. iz N.B., po zakonskim nadljednicima A.T. iz B. i B.T. iz B., tuženi od 1-4 zastupani po punomoćniku mr. N.V., odvjetniku iz R. i V.M. po zakonskom nasljedniku dr. M.M. iz R., koga zastupa punomoćnik M.M. iz R. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika S.Š. iz Italije, koju zastupa punomoćnik I.M., odvjetnik iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 8. siječnja 1992. br. Gž 1592/91 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. ožujka 1991. br. P 2241/87, u sjednici održanoj dana 25. studenoga 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom:

"I. Tuženi su isključivo o svom trošku dužni izvršiti slijedeće radove:

1. Čišćenje zgrade 277 od porušenog materijala,

2. Izraditi zaštitnu betonsku pasicu i sokl u nivou podruma radi zaštite temelja od oborinske vode u roku od 60 dana ili je tužitelj ovlašten izvesti ove radove i naplatiti punu vrijednost istih od tuženih.

II. Tuženi su dužni učestvovati u izvođenju radova i to:

3. Postaviti skelu na južnom zidu zgrade br. 276, otući oštećenu žbuku i ostale dijelove zgrade koji su bili pokriveni zgradom br. 277, uz zatvaranje rupa od greda koje su se naslanjale u taj zid i uz nabacivanje fasadne žbuke na opisanom dijelu zida u istoj tehnici, kvaliteti i boji kao na gornjem dijelu istoga zida u roku od 60 dana, tako da tužitelj snosi 1/4 vrijednosti radova, a tuženi 3/4 solidarno, ili je tužitelj ovlašten izvesti ove radove i naplatiti od tuženih 3/4 vrijednosti istih.

III. Tuženi su dužni učestvovati u izvođenju radova i to:

4. Izvođenje uređenja krova zgrade broj 276 izmjenom pokrova, te montiranjem sabirnog horizontalnog žlijeba i odgovarajuće odvodne cijevi, dužinom obiju istaka streha u roku od 60 dana, tako da tužitelj snosi 2/5 vrijednosti radova, a tuženi 3/5 solidarno, ili je tužitelj ovlašten izvesti ove radove i naplatiti od tuženih 3/5 vrijednosti istih.

IV. Tuženi su dužni naknaditi tužitelju trošak spora u ovom predmetu kao i u predmetu R1-177/87, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Naprotiv, tužitelj je obvezan naknaditi tuženicima od 1-4 parnični trošak u iznosu od 4.310 HRD, a umješaču u iznosu od 2.800 HRD.

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu suda prvog stupnja potvrdio. Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je reviziju tužitelj ne navodeći izričito revizijske razloge. Prigovara u reviziji da su upravo tuženici vlasnici nekretnine jer su upisani u zemljišnim knjigama, a ne S.Š. umješač na strani tuženika, kojoj su tuženi nekretnine prodali. Također prigovara da S.Š. jer je "bespravni vlasnik" nema pravo miješanja u ovaj spor. Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sve da je uz povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 206. i 207. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) dozvoljeno miješanje S.Š. kao umješaču na strani tuženika, bila bi riječ o povredi relativnog značenja što znači s učinkom ukidanja pobijanih presuda tek pod pretpostavkom da je navedena povreda utjecala ili mogla utjecati na pravilnost i zakonitost razrješenja spora između stranaka, a to u konkretnom slučaju nesumnjivo nije. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Tužitelj svoj zahtjev od 7.VI. 1988. (naprijed potanje naveden) temelji na tvrdnji: da se kuća br. 277 koja je u suvlasništvu tuženika zbog neodržavanja većim dijelom urušila uslijed čega dolazi do vlaženja kuće br. 276 koja je u suvlasništvu stranaka, i štete na toj kući. Radi otklanjanja uzroka nastanka štete i sprečavanja nastajanja daljnje štete tužitelj je zahtijevao od tuženika izvođenje određenih radova koji se odnose na kuću br. 277 (toč. 1. i 2. tužbe); da u izvođenju određenih radova na kući br. 276 (toč. 3. tužbe) sudjeluju zajedno s tužiteljem. Radovi opisani u toč. 4. tužbe, prema navodima tužitelja "nisu ni u kakvoj vezi sa urušenjem kuće 277), a riječ je o uređenju krova kuće 276 i sustava za odvođenje oborinskih voda.

Iz tako činjenično opredijeljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je riječ o obvezno-pravnom zahtjevu iz čl. 156. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("NN", br. 53/91, 73/91) jer tužitelj od tuženika zahtijeva poduzimanje sasvim određenih mjera (radova) radi otklanjanja izvora opasnosti od kojega prijeti za tužitelja znatnija šteta i sprečavanja nastajanja daljnje štete.

Kako je u postupku utvrđeno da su tuženici kuću br. 277 i svoj suvlasnički dio u kući br. 276 ugovorom o prodaji zaključenim dana 30.VIII. 1988. sa S.Š. kao kupcem otuđili i koji je ugovor u cijelosti izvršen (isplaćena je kupoprodajna cijena i kupac je stupio u posjed kupljenih nekretnina) s osnovom je tužbeni zahtjev odbijen jer tuženici koji su svoje pravo vlasništva otuđili i koji više nisu niti posjednici nekretnina - kuće br. 277 i 276 u ovom sporu nisu pasivno legitimirani.

Pri tome za razrješenje ovoga spora nije od odlučne važnosti što će kupac nekretnina tek upisom u zemljišnim knjigama steći pravo vlasništva (čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - ZOVO "NN", br. 53/91).

Navedeni razlozi opravdavaju i odbijanje tužbenog zahtjeva pod toč. 4. tužbe jer proizlazi iz obveze suvlasnika zgrade (odnosno etažnih vlasnika zgrade) da održavaju zajedničke dijelove zgrade (čl. 5. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada - NN - 52/73) pa se i obveza u tom pogledu može s uspjehom nametnuti stvarnopravnim ovlaštenicima, a tuženici to više nisu.

S obzirom na iznijeto proizlazi da revizija nije osnovana pa je odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 25. studenoga 1993.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v.r.