Gzp-228/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja „G.“ d.d., Z., …, zastupanog po direktoru J. G. dipl. ing., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. veljače 2009., dana 9. ožujka 2009.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-228/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4826/07-5 od 10. veljače 2009. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2039/04 od 26. travnja 2007.
Full text
Broj: Gzp 228/08-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja „G.“ d.d., Z., …, zastupanog po direktoru J. G. dipl. ing., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. veljače 2009., dana 9. ožujka 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Predlagatelju „G.“ d.d. Z., …, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 1.500,00 kn (tisućupetstokuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 11. veljače 2008. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. stavaka 1. i 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, vođenog kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2039/04, a koji se nalazi u žalbenom stadiju postupka kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 2. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2039/04, očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2008. i telefonske provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav):
- ovrhovoditelj T. M. d.o.o. je 29. siječnja 2004. podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu, na temelju vjerodostojne isprave (računa), protiv predlagatelja kao ovršenika, radi ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 4.270,00 kn;
- sud je 16. ožujka 2004. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-708/04 protiv kojeg je rješenja ovršenik podnio prigovor 30. ožujka 2004;
- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-708/04 od 2. travnja 2004. pod stavkom I izreke rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje, a pod stavkom II izreke riješeno je da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga;
- u podnesku od 2. lipnja 2004. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, a na ročištu održanom 9. rujna 2004. sud je raspravljao o meritumu spora i odredio rok od osam dana tužitelju za dostavu adrese za svjedokinju Đ. L. čije saslušanje predlaže;
- zbog nepostupanja tužitelja po nalogu suda, na ročištu održanom 20. travnja 2005. sud je ponovno odredio rok od petnaest dana tužitelju za dostavu točne adrese za svjedokinju Đ. L.;
- podneskom od 10. rujna 2004. tuženik se očitovao na navode tužitelja, a ročište zakazano za 21. veljače 2007. odgođeno je zbog bolesti suca;
- na ročištu održanom 11. travnja 2007. sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedokinje Đ. L., jer tužitelj nije dostavio njenu adresu prebivališta te je glavna rasprava zaključena;
- na ročištu održanom 26. travnja 2007. sud je donio i objavio presudu i rješenje poslovni broj P-2039/04 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i riješeno da se platni nalog iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-708/04 od 16. ožujka 2004. održava na snazi u cijelosti;
- protiv navedene presude i rješenja tuženik je podnio žalbu 12. lipnja 2007. te je cijeli spis dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske radi donošenja odluke o žalbi;
- presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4826/07-5 od 10. veljače 2009. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2039/04 od 26. travnja 2007.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je razdoblje od podnošenja prijedloga za ovrhu 29. siječnja 2004. do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu 9. ožujka 2009. (s obzirom da drugostupanjska presuda još nije dostavljena ovdje predlagatelju kao tuženiku), tako da predmetni postupak traje 5 (pet) godina, 1 (jedan) mjesec i 11 (jedanaest) dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske Trgovački sud u Zagrebu, unatoč donošenju prvostupanjske presude nakon nešto više od tri godine, ipak nije bio ažuran. Taj sud nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna sredstva koja je imao na raspolaganju kako bi ubrzao prvostupanjski postupak dok je još bio u tijeku (tijekom dvije godine i sedam mjeseci sud je dva puta naložio tužitelju da dostavi podatak o adresi prebivališta svjedoka čije je saslušanje predlagao, po čemu tužitelj nije postupio). Niti činjenica da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4826/07-5 od 10. veljače 2009. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2039/04 od 26. travnja 2007., čime je pravomoćno dovršen predmetni parnični postupak, ne može opravdati cjelokupno trajanje postupka. S obzirom da je predmet koji nije činjenično i pravno složen trajao preko pet godina, nisu ostvareni ciljevi načela ekonomičnosti iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje u tekstu: ZPP).
Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – dalje: Ustav).
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske s obzirom na tijek postupka predlagatelj kao tuženik je znatno svojim ponašanjem doprinio trajanju postupka, koji nije od osobitog značaja za njega (spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP) visinom obveze koju je pravomoćnom odlukom predlagatelj dužan ispuniti te okolnost da ovaj vid zaštite ne smije pogodovati težnjama suprotnim njegovoj svrsi.
Imajući na umu ukupno trajanje postupka pred nadležnim sudovima, njihovo postupanje, činjenicu da se ne radi o složenom predmetu, ovaj sud ocjenjuje da je osnovan predlagateljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Visinu naknade u iznosu od 1.500,00 kn (tisućupetstokuna) Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve navedeno, kao i činjenicu da je postupak pravomoćno dovršen čime je u jednom dijelu ustavno pravo predlagatelja zaštićeno te s obzirom na socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. ožujka 2009.
S U D A C
Đuro Sessa, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.