Rev-2323/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. D. iz P., zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., protiv tuženika U. P. i C. " d.d. - F. P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli od 8. svibnja 1995. godine br. Gž-465/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 22. ožujka 1995. godine br. P-2489/94, u sjednici održanoj dana 10. studenoga 1998. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2323/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Rev 2323/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. D. iz P., zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., protiv tuženika U. P. i C. " d.d. - F. P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli od 8. svibnja 1995. godine br. Gž-465/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 22. ožujka 1995. godine br. P-2489/94, u sjednici održanoj dana 10. studenoga 1998. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da solidarno tužitelju naknade štetu u iznosu od 34.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i naknade troškove postupka u iznosu od 4.311,00 kn, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.000,00 kn tužitelj odbijen.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen.
Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se u cijelosti dosudi zatražena naknada, kao i trošak revizije.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino kad se revident na postojanje takvih povreda određeno i poziva.
Tužitelj ne obrazlaže posebno ni jednu od takvih bitnih povreda niti ih konkretno naznačuje, pa ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj dana 16. 5. 1994. godine povrijeđen na poslu padom kalupa velike težine na ruku, kojom prilikom mu je nagnječen peti prst lijeve ruke, uslijed čega je zadobio otvoreni mnogostruki prijelom zadnjeg članka uz otrgnuće kože.
Nakon liječenja zaostale su i trajne posljedice (utvrđeno skraćenje prsta za 1,5 cm), koje su smanjile životnu aktivnost tužitelja za 4%, a prisutno je i nagrđenje u manjem stupnju.
Utvrđeno je nadalje da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana, srednje jakog osam dana, slabog intenziteta pedeset dana, a povremene bolove ovisno o opterećenju trpi do danas i dalje.
Tužitelj je trpio kratkotrajni strah u trenutku ozljede, a kasnije zbog brige za ishod liječenja zbog moguće amputacije prsta.
U ovoj fazi postupka sporno je da li su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. ZOO) u dosuđenju pravične naknade za fizičke bolove i strah, budući je tužitelju za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja dosuđena u cijelosti naknada koju je zatražio.
Suprotno tvrdnji tužitelja nižestupanjski sudovi cijenili su sve okolnosti konkretnog slučaja u svezi s kriterijima i mjerilima koje propisuje čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94 - dalje: ZOO), a posebice jačinu i trajanje fizičkih bolova, kao i straha, u svezi s karakterom i lokacijom same povrede.
Stoga po stajalištu ovog suda utvrđene okolnosti ne opravdavaju dosuđenje štete po navedenim osnovama u visini iznad onih koje su dosudili nižestupanjski sudovi, a to su za fizičke bolove 12.000,00 kn (umjesto zatraženih 20.000,00 kn), te 5.000,00 kn za strah (umjesto zatraženih 10.000,00 kn).
Valjalo je stoga temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 10. studenoga 1998. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.