Revr-703/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 703/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz R., koga zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., protiv tuženika Grada Rijeke, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. u R., radi činidbe i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 1305/08-2 od 18. veljače 2009. kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-152/07-33 od 21. prosinca 2007., u sjednici održanoj 3. prosinca 2009.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1305/08-2 od 18. veljače 2009. i presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-152/07-33 od 21. prosinca 2007. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu bruto plaće za razdoblje od 1. ožujka 1998. do 22. listopada 1998. u iznosu 43.021,57 kn sa zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnim troškovima, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odbačena je tužba u odnosu na tužbeni zahtjev za vraćanje na poslove domara – ložača u zgradi u R., …, u kotlovnici, odnosno poslove u kotlovnici i liftovima iste zgrade koje je tužitelj obavljao do nezakonito zaključenog ugovora o opsluživanju kotlovnice i liftova od strane tuženika 22. listopada 1998., ili na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj sposobnosti i sposobnosti stečenom radom, - te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu bruto plaće za razdoblje od 1. ožujka 1998. do 30. travnja 2002. u iznosu 284.586,63 kn sa zateznim kamatama, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu 26.690,55 kn, dok je tuženik odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude i rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj zasnovao radni odnos na poslovima domara – ložača u zgradi … u R. 1. travnja 1997. s Kućnim savjetom te zgrade kao organom upravljanja iste zgrade,

- da je Kućni savjet te zgrade prestao postojati 1. siječnja 1997. stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 – dalje u tekstu: ZV),

- da su suvlasnici predmetne zgrade sklopili međuvlasnički ugovor sukladno odredbama čl. 375. ZV,

- da je tuženik – Grad Rijeka većinski suvlasnik te zgrade, jer mu pripada suvlasnički dio nad istom zgradom u 71,57 % dijela,

- da je tuženik 22. listopada 1998. sklopio ugovor o opsluživanju kotlovnice i liftova sa K. „E.“ d.o.o. R., te su radnici te tvrtke toga dana od tužitelja oduzeli ključeve kotlovnice navedene zgrade, nakon čega on više nije obavljao poslove održavanja kotlovnice u toj zgradi,

- da je tužitelj 21. prosinca 1998. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava.

Zaključivši da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio tuženiku nakon isteka prekluzivnog roka, te da je nastupila prekluzija prava zahtijevati sudsku zaštitu radi vraćanja na poslove domara – ložača, - nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za vraćanje na poslove domara – ložača.

Prema odredbi čl. 126. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 – dalje u tekstu: ZR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, - a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka – ako poslodavac u roku 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. toga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Kako je tužitelj u ovom slučaju saznao za povredu svojih prava iz radnog odnosa dana 22. listopada 1998., kada su mu radnici K. „E.“ d.o.o. iz R. temeljem ugovora o opsluživanju kotlovnice i liftova predmetne zgrade sklopljenog između te tvrtke i tuženika, oduzeli ključeve kotlovnice predmetne zgrade, a zahtjev za zaštitu svojih prava podnio tuženiku 21. prosinca 1998., pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je nastupila prekluzija prava zahtijevati sudsku zaštitu radi vraćanja na poslove domara – ložača, pa su nižestupanjski sudovi pravilno odbacili tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za vraćanje na poslove domara – ložača.

Suprotno tvrdnji revidenta izreka pobijane presude ne proturječi razlozima presude, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni i proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

U postupku nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP).

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku nije dokazano da je on nakon 22. listopada 1998. obavljao ostale poslove domara ložača, osim poslova kotlovničara, a i sam tužitelj je u zahtjevu za zaštitu prava predlagao da ga se vrati na poslove domara ložača.

Činjenična razmatranja u reviziji u odnosu na zahtjev za vraćanje na poslove domara ložača ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz čl. 385. ZPP).

Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu u kojem se pobija odbacivanje tužbe u odnosu na tužbeni zahtjev za vraćanje na poslove domara – ložača (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP).

Kako tužitelj nakon 22. listopada 1998. nije obavljao poslove domara – ložača predmetne zgrade, ne pripada mu pravo na isplatu bruto plaće za vrijeme od 23. listopada 1998. do 30. travnja 2002.

Stoga je valjalo odbiti reviziju i u dijelu kojim se pobija odbijanje tužbenog zahtjeva za isplatu bruto plaće za vrijeme od 23. listopada 1998. do 30. travnja 2002. (čl. 393. ZPP).

Zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu bruto plaće za vrijeme od 1. ožujka 1998. do 22. listopada 1998. nije u potpunosti utvrđeno. Naime iako je Kućni savjet predmetne zgrade prestao postojati 1. siječnja 1997. stupanjem na snagu ZV-a, kako su zaključili nižestupanjski sudovi, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužitelj je obavljao poslove ložača – domara te zgrade do 22. listopada 1998., a plaća mu je isplaćivana do 28. veljače 1998. Navedena zgrada je bila pravna osoba do stupanja na snagu ZV-a, no kako je tužitelj obavljao poslove domara – ložača navedene zgrade do 22. listopada 1998. pripada mu pravo na isplatu plaće na teret pravnih slijednika navedene stambene zgrade, a u provedenom postupku propušteno je utvrditi visinu tužiteljeve plaće u navedenom vremenskom periodu.

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu plaće za razdoblje od 1. ožujka 1998. do 22. listopada 1998. u iznosu 43.021,57 kn sa zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud utvrditi visinu bruto plaće tužitelja u razdoblju od 1. ožujka 1998. do 22. listopada 1998., a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud djelomično ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 3. prosinca 2009.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.