I Kž-640/2003-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 04. travnja 2003. godine broj K-88/02, u sjednici održanoj dana 30. rujna 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-640/2003-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Istom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje. ZKP), opt. M. P. je oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, pobliže opisano u tom dijelu izreke presude.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 640/03-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 04. travnja 2003. godine broj K-88/02, u sjednici održanoj dana 30. rujna 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. S. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom opt. S. B. je proglašen krivim zbog dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga, činjenično opisana u njenoj izreci, i to zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 129/00), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci i zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 5. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je za oba djela u stjecaju, na temelju čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. rujna 2002. godine pa nadalje (tu kaznu je optuženik izdržao, prema obavijesti Zatvora u Karlovcu, jer je otpušten s izdržavanja kazne dana 11. rujna 2004. godine).
Od optuženika je na temelju čl. 82. KZ oduzeta imovinska korist u iznosu od 500,00 kn, dok je oslobođen dužnosti da naknadi troškove kaznenog postupka.
Istom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje. ZKP), opt. M. P. je oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, pobliže opisano u tom dijelu izreke presude.
I Kž 640/03-7
Protiv te presude, u osuđujućem dijelu, podnio je žalbu opt. S. B., po branitelju G. M., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predložio da se pobijanu presudu preinači i njega oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, očitujući se o žalbi, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nalazi da je ista u cijelosti neosnovana.
Na zahtjev optuženika, na temelju čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća ovoga suda obaviješteni su on i branitelj, pa kako nisu pristupili (optuženik je već bio otpušten s izdržavanja kazne), to je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 374. st. 4. ZKP.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.
Bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP (u žalbi: čl. 384. st. 1. toč. 11. ZKP) žalitelj obrazlaže tvrdnjom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, dati razlozi da su nejasni i proturječni, a da je proturječno i ono što se navodi u presudi sa sadržajem zapisnika o iskazima datim tijekom postupka. Tvrdi, naime, da nije jasno zbog čega je optuženik proglašen krivim za 10 prodaja droge (opt. M. P.), a da je bio optužen za 50 prodaja, da je u presudi navedeno kako je M. P. navela kod istražnog suca da je od P. B. S. kupovala heroin jednom mjesečno, iako je tada navela samo nadimak (ne i ime S.), dok je u policiji rekla da je kupovala (kroz inkriminirano razdoblje) 50-tak puta, da za svaku prodaju, pojedinačno, nije navedena točna količina droge, iznos kupovine, mjesto i vrijeme prodaje.
Bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP (čl. 384. st. 3.) žalitelj vidi u tome što je sud odbio kao suvišan prijedlog obrane da se ispita u svojstvu svjedoka novinar F. V. i pribavi ispis telefonskih poziva iz doma M. P. N. l., iako bi ti dokazi "možda mogli potvrditi njene (M. P.) tvrdnje iz istrage i glavne rasprave, a koje idu u prilog obrane", dok bitnu povredu postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP vidi u tome što se pobijana presuda temelji na iskazu M. P. danom pred policijom (redarstvenim vlastima), pa kako je ona oslobođena od optužbe, to da se njen iskaz ima smatrati svjedočkim iskazom, a policija ne može saslušavati građane kao svjedoke. Iz toga žalitelj izvodi zaključak kako je iskaz M. P. dat pred policijom nezakonit dokaz.
Citirane bitne postupovne povrede ne postoje.
Naime, izreka presude je jasna i dovoljno određeno i sukladna je razlozima presude izloženim u njenom obrazloženju, a nema ni znatnog proturječja između datih razloga, kao ni između onog što je iskazivala opt. M. P. tijekom postupka i samih zapisnika o sadržaju njenih iskaza.
I Kž 640/03-7
Tako je prvostupanjski sud obrazložio zbog čega je našao utvrđenim da je upravo optuženik prodavao M. P. drogu heroin i to kroz cijelo inkriminirano razdoblje u najmanje 10 navrata, ne 50, kako je bio terećen (str. 10, st. 4., str. 11, st. 1. i 2. presude), a na temelju iskaza M. P. je utvrdio na kojim mjestima u Rijeci i za koje iznose je ona kupovala drogu. Određeniji opis kriminalne djelatnosti optuženika od onog datog u činjeničnom opisu djela nije nužan niti je zbog toga presuda nejasna ili nerazumljiva.
Stoga ne opstoji bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.
Nema govora o tome da bi bilo povrijeđeno pravo na obranu optuženika time što je prvostupanjski sud odbio daljnje dokazne prijedloge obrane i za to dao valjane razloge (str. 12, st. 5. presude). Ovo iz razloga što je sud ovlašten da odbije izvođenje novih dokaza ako nađe da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno i utvrđeno (čl. 322. st. 4. ZKP), pri čemu nije vezan ni ograničen posebnim dokaznim pravilima (čl. 8. st. 2. ZKP), pa se onda ne radi o bitnoj postupovnoj povredi iz čl. 367. st. 3. ZKP.
Prvostupanjska presuda se ne temelji na dokazu na kojem se ne bi mogla temeljiti.
Ni za žalitelja nije sporno da jest dokaz iskaz osumnjičenika dat pred redarstvenim vlastima (policijom), ali i sasvim pogrešno smatra da je M. P. ispitana u svojstvu svjedoka samo zbog toga što je oslobođena od optužbe.
Naime, opt. M. P., kao osumnjičena, ispitana je pred redarstvenim vlastima u nazočnosti branitelja (l. 15), protiv nje je provedena istraga pa i podignuta optužnica, dakle, tijekom cijelog postupka je bila okrivljena da je počinila kazneno djelo (iz čl. 173. st. 1. KZ), pa time što je konačno oslobođena od optužbe, nikako se ne može izvoditi zaključak da je u bilo kojoj fazi postupka ispitivana u svojstvu svjedoka, pa tako, dakako, ne ni pred redarstvenim vlastima.
Stoga ne opstoje bitne postupovne povrede na koje se ukazuje u žalbi.
Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona, koju obrazlaže tvrdnjom da ovdje "nema mjesta utvrđenju pojedinih kazni, jer se ne radi o stjecaju", da se radi o produljenom kaznenom djelu u smislu čl. 61. KZ, budući da se radi o istovrsnom kaznenom djelu, a djelatnost je počinjena pod takvim okolnostima da predstavlja jedinstvenu cjelinu (čl. 61. st. 2. KZ).
Naime, pod istovrsnim kaznenim djelima u smislu čl. 61. KZ, treba smatrati ona kaznena djela kod kojih je u osnovi ista radnja izvršenja. U konkretnom slučaju se o tome ne radi. Kod kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ radi se o prodaji droge, dakle o naplati za prodatu drogu, a kod djela iz čl. 173. st. 5. KZ počinitelj daje drogu na uživanje drugom bez naplate.
Kako se ovdje radi o realnom, ne prividnom stjecaju, te kako ne dolazi u obzir primjena čl. 61. KZ o produljenom kaznenom djelu (sveukupne kriminalne djelatnosti optuženika), to pobijanom presudom nije počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP u svezi s čl. 61. KZ.
I Kž 640/03-7
Dakle, ne postoje povrede zakona na koje se ukazuje u žalbi, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, nisu nađene ni druge povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti.
Neosnovano se žali optuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, žalitelj prigovara ocjeni iskaza opt. M. P., koja ga je samo teretila pred redarstvenim vlastima, ali i tada nije navodila njegovo prezime B., dok je pred istražnim sucem i na glavnoj raspravi ustvrdila da osoba od koje je uzimala heroin nije optuženik S. B., inače njezin poznanik, a ta druga osoba od koje je kupovala heroin predstavila joj se kao P. B. dok nepotpuno utvrđenje činjeničnog stanja vidi o tome što prvostupanjski sud nije saslušao svjedoka F. V. i pribavio spis telefonskih poziva iz doma M. P., sve na predložene okolnosti, već je taj dokazni prijedlog obrane odbio. Suprotno izloženim, a u žalbi opširnije obrazloženim navodima i tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud, na temelju provedenog postupka, pažljive analize i savjesne ocjene kako obrana optuženika, uključujući tu i iskaze opt. M. P. date tijekom postupka, te izvedene dokaze, sve odlučne činjenice pouzdano utvrdio i ispravno zaključio da je optuženik, najprije u mjesecu veljači 2002. godine u disco clubu C. u O. dao M. P. neutvrđenu količinu heroina na uživanje "da proba", a potom joj redovno prodavao heroin sve do zaključno 10. rujna 2002. godine.
Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opt. M. P. je govorila istinu pred redarstvenim vlastima, u nazočnosti branitelja, kada je teretila S. P. B., a to je upravo optuženik. Točno je da ona tada nije navela optuženikovo prezime, ali ni istakla, pa tako ne ni prilikom prepoznavanja, o čemu je iskazivala pred istražnim sucem, da bi poznavala dvije osobe s nadimkom P. B..
Konačno, prvostupanjski je sud dao dostatne i valjane razloge zbog čega je našao utvrđenim da je upravo optuženik osoba koja je "snabdijevala" M. P. s opojnom drogom heroin, pa ovaj sud ne nalazi za potrebno da sve te razloge ponavlja, budući da žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
Kako je prvostupanjski sud raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice, to je ispravno postupio kada je odbio daljnje dokazne prijedloge kao suvišne.
Stoga je neosnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalba nije osnovana ni zbog odluke o kazni.
Naime, prvostupanjski je sud utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne, čemu ni žalitelj ne prigovara, pa kada je optuženiku za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te ga uz primjenu odredaba o stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i u tu kaznu mu uračunao vrijeme provedeno u pritvoru, onda su to primjerene pojedinačne kazne i u svemu je
I Kž 640/03-7
adekvatna jedinstvena kazna, kojom će se moći ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja predviđeni u čl. 6. i čl. 50. KZ.
Na temelju čl. 382. ZKP, ovaj drugostupanjski sud je ispitao i odluku o oduzimanju imovinske koristi od optuženika u iznosu od 500,00 kn i kod toga našao da je ta odluka pravilna i zakonita i u pobijanoj presudi dovoljno obrazložena.
Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP.
U Zagrebu, 30. rujna 2004. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.