Revt-69/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 69/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Gordani Gasparini, u pravnoj stvari tužitelja: 1. P. J. iz M., 2. B. K. iz Z., i 3. J. M. iz G., koje zastupaju punomoćnici S. A., I. M. i N. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika E. O. d.d., Z., kojeg zastupa P. P., odvjetnik iz Z., radi pobijanja odluke Glavne skupštine tuženika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6518/05 od 2. prosinca 2008., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1636/03 od 19. svibnja 2005., 10. veljače 2010.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6518/05 od 2. prosinca 2008. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6518/05 od 2. prosinca 2008., kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1636/03 od 19. svibnja 2005., kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi pobliže označeni u točki II izreke presude, tužitelji su podnijeli reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08; dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

U konkretnom slučaju radi se u sporu u kojem se tužbeni zahtjevi ne odnose na novčanu svotu, pa su za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora mjerodavne odredbe čl. 40. ZPP.

Odredbom st. 2. čl. 40. ZPP propisano je, da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Prema odredbi st. 4. čl. 40. ZPP, ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, prvostupanjski sud će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba.

Nadalje, odredbom st. 5. čl. 40. ZPP propisano je ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. tog članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku, najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Nijedan od tužbenih zahtjeva o kojima je odlučeno osporenim dijelom drugostupanjske presude ne odnose se na novčanu svotu, a tužitelji u tužbi nisu naznačili vrijednost predmeta spora.

S obzirom na tu okolnost, a u skladu s citiranom odredbom st. 4. čl. 40. ZPP, vrijednost predmeta spora trebao je rješenjem odrediti prvostupanjski sud.

Međutim, prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave vrijednost predmeta spora nije odredio rješenjem, tako da se prema odredbi st. 5. čl. 40. ZPP smatra da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, iz čega proizlazi da revizija nije dopuštena.

Prilikom ocjene dopuštenosti revizije, ovaj sud je imao u vidu okolnost da su tužitelji na ročištu za glavnu raspravu od 16. rujna 2003. (list spisa 20) naveli da vrijednost predmeta spora iznosi 501,00 kn i ocijenio je da je ova okolnost pravno irelevantna za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u smislu citiranih odredaba čl. 40. ZPP i to iz razloga, što se ne radi o vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi (st. 2. čl. 40. ZPP), niti o vrijednosti predmeta spora koju je odredio sud rješenjem (st. 4. čl. 40. ZPP).

Zbog ovih je razloga reviziju kao nedopuštenu valjalo odbaciti (čl. 392. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 10. veljače 2010.

Sudac:

Gordana Gasparini, v.r.