II Kž-469/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 469/2017-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B.-K., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi s člankom 118. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. studenoga 2017. broj Kv I-126/2017 (K-18/17) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. prosinca 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog J. B.-K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. B.-K., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi s člankom 118. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3., članka 127. stavka 4. i članka 133. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. i 70/17.- dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. B.-K. osobno kao i po branitelju po službenoj dužnosti, odvjetniku B. M. te izabranom branitelju, odvjetniku J. F., pa su navedene žalbe razmotrene kao jedinstvena žalba optuženog J. B.-K. Optuženik u žalbi ne navodi žalbene osnove, a iz sadržaja žalbi proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv njega ukine ili zamijeni nekom od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

II Kž 469/2017-4

Naime, optuženi J. B.-K., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ne postoje okolnosti koje opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebne pretpostavke te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno. Također, prvostupanjski sud je valjano obrazložio zašto smatra da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ne može ostvariti primjenom neke od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

Pri tome pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ponovljenim žalbenim navodom iz prethodnih žalbi na rješenja o produljenju istražnog zatvora kojima optuženik osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke primjene mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., obrazlažući da je upitna pravna kvalifikacija kaznenog djela nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2017. broj I Kž- 391/16-22, kojim je, prihvaćanjem žalbe optuženika, ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu od 3. svibnja 2016. broj K-6/16 i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće. Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno je utvrditi postojanje odgovarajućeg stupanja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a što je u ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud i utvrdio, a o pravnoj kvalifikaciji djela ocjenu će dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Štoviše, a u odnosu na postojanje opće pretpostavke primjene istražnog zatvora, Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon ukidnog rješenja, postupajući u skladu s odredbom članka 484. stavka 3. ZKP/08., rješenjem od 5. srpnja 2017. broj II Kž 247/17-4, produljio istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., budući da se okolnosti odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora, nakon donošenja drugostupanjske odluke, nisu promijenile.

Neosnovan je i žalbeni navod optuženika kojim upire na povredu načela razmjernosti jer, imajući na umu razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a sve sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., načelo razmjernosti dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno. Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom kojim se osporava postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela i to tvrdnjom da narcisoidnost, a koja je kod optuženika utvrđena vještačenjem, nije duševna bolest već da se radi o psihološkoj kategoriji. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, a kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, nije utemeljen samo na rezultatima psihijatrijskog vještačenja, već u prvom redu na optuženikovoj višestrukoj osuđivanosti i to za različita kaznena djela, pa i kaznena djela s elementima nasilja. Stoga, kada se njegova dosadašnja osuđivanost dovede u vezu s rezultatima psihijatrijskog

II Kž 469/2017-4

vještačenja, pri čemu je točno da optuženik ne boluje od težih duševnih bolesti, ali pokazuje karakteristike mješovitog tipa poremećaja osobnosti jer ima narcističke, dissocijalne i karakteristike emocionalno nestabilnog (impulzivnog) poremećaja osobnosti, radi kojih se, preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, onda su to sve one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženi J. B.-K., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Na kraju, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima optuženika kojima ističe pristranost predsjednika raspravnog vijeća te da se u spisu nalazi krivotvorena medicinska dokumentacija žrtve. U odnosu na navode o pristranosti predsjednika raspravnog vijeća, radi se o razlozima koji se sada po drugi put ponavljaju, a o kojima je već odlučeno (rješenjem Županijskog suda u Splitu od 14. rujna 2017. broj 29 Su- 638/2017 kojim je odbijen prijedlog optuženika za izuzeće predsjednika raspravnog vijeća) i koje je optuženik potom ponovio (rješenje Županijskog suda u Splitu od 20. listopada 2017. broj 29 Su-723/2017 kojim je odbačen zahtjev optuženika za izuzeće predsjednika raspravnog vijeća). U odnosu na navode o tome da se u spisu nalazi krivotvorena medicinska dokumentacija, radi se o dokumentaciji dostavljenoj uz optužnicu, a ocjenu dokazne građe na kojoj se temelji presuda dat će raspravno vijeće.

U odnosu na prijedlog obrane za zamjenu istražnog zatvora nekom od drugih, blažih, mjera, imajući na umu značaj izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi J. B.-K., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je protiv optuženika primjena mjere istražnog zatvora iz osnove članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i nadalje nužna te da se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti nekom od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 15. prosinca 2017.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Ana Garačić, v.r.