Revr-149/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-149/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) S. A., 2) A. B., 3) N. G., 4) J. L., 5) Z. K., 6) V. K., 7) A. Š., 8) A. S., 9) B. M., 10) S. K., 11) D. S., 12) R. V., 13)D. G., 14) I. T., 15) M. K., 16) Ž. M., 17) B. B., 18) M. Z., 19) B. P., 20) Š. Š., 21) I. V., 22) D. M., 23) S. I., 24) M. T., 25) P. Č., 26) M. T. , 27) K. R., 28) D. K., 29) Š. V., 30) Š. S., 31) A. T., 32) M. M., 33) Z. M., 34) S. G., 35) S. Š., 36) D. S. , 37) M. S., 38) M. G., , 42) V. M., 43) D. Ž., 44) J. V., 45) I. Z., 46) S. M., 47) B. B. , 39) N. B., 40) J. B., 41) B. B. 48) M. C., 49) Ž. T., 50) M. B., 51) Ž. T. , 52) P. Č. , 53) D. B., 54) D. K. , 55) J. A., 56) M. B. , 57) M. T. , 58) A. M., 59) J. V., 60) Z. K., 61) B. A., 62) I. G., 63) M. N., 64) M. K. , 65) J. N., 66) M. T. , 67) Z. Ž., 68) J. B. , 69) Z. Š., 70) F. K., 71) B. Č., 72) M. K. , 73) J. C., 74) B. B. , 75) J. P., 76) N. B., 77) D. M. , 78) M. M. , 79) Z. M. , 80) M. B. , 81) R. Š. 8.) B. , 83) J. C. , 84) S. C., 85) M. K. , svi zastupani po punomoćnici N. N., odvjetnici u Š., M. 1

protiv tuženika 1. Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, 2. Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, i 3. T. d.d. Š., radi isplate otpremnina, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. ožujka 2001. godine broj Gž-269/2001, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 7. travnja 1999. godine broj P-2688/97 i dopunske presude tog suda od 24. veljače 2000. godine broj P-2688/97 obje presude ispravljene rješenjem toga suda od 11. veljače 2003. godine broj P-2688/97, u sjednici održanoj 30. travnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik T. d.d. Š. isplatiti tužiteljima redni broj 15.413,20 kn, redni broj 28. D.K. iznos od 16. M. Ž. 20.135,25 kn, redni broj 26. M.T. 1

14.361,20 kn, redni broj 31. A.T. 21.969,25 kn, te redni broj 61. B.A. 21.396,00 kn sve sa zakonskom kamatom koja teče od 30. lipnja 1999. godine do isplate te im je trećetužena T. d.d. Š. dužna naknaditi trošak spora u iznosu od 16.470,00 kn, dok je u preostalom dijelu njihov tužbeni zahtjev odbijen a odbijeni su zahtjevi preostalih tužitelja kao neosnovani. Istovremeno su tužitelji obvezani solidarno isplatiti prvotuženici Republici Hrvatskoj trošak spora u iznosu od 6.200,00 kn.

Dopunskom presudom Općinski sud u Šibeniku je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev Ž.M., M.T. , D.K., A.T. i B.A. u odnosu na prvotuženicu Republiku Hrvatsku kao neosnovan. Rješenjem od 11. veljače 2003. godine broj P-2688/97 Općinski sud u Šibeniku je ispravio imena nekih od tužitelja u smislu odredbe čl. 342. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđene prvostupanjska presuda i dopunska prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga te predlažu da revizijski sud prihvati reviziju te preinači osporene presude a podredno donese presudu kojom će prihvatiti reviziju, ukinuti ostale presude i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu.

Tuženici nisu odgovorili, a niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je nedopuštena.

U ovoj pravnoj stvari radi se o novčanom zahtjevu u radnom sporu (pravo na otpremninu) te je u revizijskoj fazi postupka sporno imaju li tužitelji pravo na otpremninu svaki u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 10.000 DEM odnosno u alternativnom zahtjevu otpremninu u iznosu od 1/2 prosječne mjesečne plaće isplaćene svakom od tužitelja u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu rada kod tuženice T.d.d. Pogrešno tužitelji u reviziji označavaju vrijednost spora sa 3,145.000,00 kn jer u ovom predmetu više tužitelja ističe protiv istih tuženika više zahtjeva koji se zasnivaju na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te su oni materijalni suparničari, a vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva što znači da je vrijednost spora za svakog od tužitelja kunska protuvrijednost 10.000,00 kn podredno 1/2 prosječne mjesečne plaće isplaćene svakog od tužitelja u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu rada kod tužene T. Š..

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 112/99 – dalje ZID ZPP) izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP na način da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn. Navedenim zakonom izmijenjena je i odredba čl. 382. st. 4. toč. 2. ZPP na način da je revizija uvijek dopuštena u radnim sporovima, koje zaposlenik pokreće protiv odluke o prestanku radnog odnosa.

Iz zahtjeva tužitelja proizlazi da se ne radi o radnom sporu kojeg zaposlenici pokreću protiv odluke o prestanku radnog odnosa, već se radi o novčanom potraživanju te se o dopuštenosti revizije treba odlučiti primjenom odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredba čl. 10. st. 3. ZID ZPP propisuje da se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja koja je donesena prije stupanja na snagu ovog zakona rješava po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovog zakona. ZID ZPP stupio je na snagu 6. studenog 1999. godine, a u ovom predmetu drugostupanjska presuda donesena je 19. ožujka 2001. godine tj. nakon stupanja na snagu rečenog zakona.

Kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ni za jednog tužitelja ne prelazi 100.000,00 kn to je reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu temeljem odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 30. travnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.