Rev-1497/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1497/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz Z., zastupanog po N. S. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. d. d. Z., zastupanog po Z. Ć., dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 02. prosinca 1997. godine broj IX Gž-6840/97-2, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 05. lipnja 1997. godine broj Pn- 7790/95, u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2003. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija se djelomično prihvaća, te se djelomično preinačuju nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 02. prosinca 1997. broj IX Gž-6840/97-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 05. lipnja 1997. broj Pn-7790/95, u dosuđujućem dijelu kojim je odlučeno o odštetnom zahtjevu s osnove fizičkih bolova, tako da se taj odštetni zahtjev odbija kao neosnovan iznad iznosa od 15.000,00 kn.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Tužena C. osiguranje d.d. Z., dužna je platiti tužitelju V.M. iz Z., iznos od 257.000,00 sa kamatama u visini određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućom od 06. lipnja 1997. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 33.000,00 kn.

III/ Tuženica je dužna platiti tužitelju i daljnji iznos od 2.400,00 kn s kamatama u visini određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućim od 06. lipnja 1997. godine do isplate, kao i plaćati mu iznos od 450,00 kn mjesečno počevši od 10. kolovoza 1995. do 06. lipnja 1997. godine, time da je dospjele iznose dužna platiti odjednom, sa kamatama u visini određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućim na ukupni iznos rente za razdoblje od 10. kolovoza 1995. godine do 05. lipnja 1997. godine, od 06. lipnja 1996. godine do isplate, u roku od 15 dana.

IV/ Tuženica je dužna tužitelju plaćati iznos od 45,00 kn mjesečno, počevši od 06. lipnja 1997. godine, pa nadalje, time da dospjele iznose plati odjednom, u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 10-og u mjesecu na ruke tužitelja, tako da na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos od dana dospijeća do isplate plaća kamatu određenu Uredbom o visini stope zatezne kamate u roku od 15 dana.

V/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva za kamate na iznos od 2.400,00 kn za razdoblje od 10. kolovoza 1995. godine do 06. lipnja 1997. godine i dio tužbenog zahtjeva za kamate na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos od dana dospijeća do isplate rente u iznosu od 450,00 kn mjesečno za razdoblje od 10. kolovoza 1995. godine do 06. lipnja 1997. godine.

VI/ Tuženica je dužna tužitelju platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 49.856,00 kn, u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je i riješeno:

"I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-7790/95 od 05. lipnja 1997. godine u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja s naslova nematerijalne štete u iznosu od 187.000,00 kn i u dijelu pod točkom III i IV izreke presude, osim odluke o kamatama na dosuđenu rentu od 450,00 kn mjesečno. II Preinačuje se navedena presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen s naslova naknade nematerijalne štete preko iznosa od 187.000,00 kn i sudi:

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade štete po osnovu pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti za iznos od 70.000,00 kn."

"Ukida se navedena presuda u dijelu točke III izreke presude kojim su dosuđene kamate na mjesečnu rentu od 450,00 kn počevši od 10. kolovoza 1995. godine do 06. lipnja 1997. godine i od 06. lipnja do isplate. Ukida se navedena presuda i u dijelu točke IV izreke presude, kojom su dosuđene kamate na mjesečni iznos od 450,00 kn počevši od 06. lipnja 1997. godine pa nadalje i odluka o parničnom trošku, te u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, pobijajući presudu u dosuđujućem dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, za iznos od 52.000,00 kn, bez posebnog naznačavanja zbog kojeg revizijskog razloga navedenog u čl. 385. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) se revizija izjavljuje, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena u skladu s revizijskim navodima.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Jedini revizijski prigovor tiče se pitanja visine nematerijalne štete, koja je pravomoćno utvrđena u iznosu od 150.000,00 kn s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja, iznosu od 25.000,00 kn za fizičke bolove i iznosu od 12.000,00 kn za pretrpljeni strah, dok revident smatra da primjerene iznose pravične novčane naknade predstavlja iznos od 110.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, iznos od 15.000,00 kn za fizičke bolove i iznos od 10.000,00 kn za pretrpljeni strah.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi, pri čemu je zadobio potres mozga, natučenje paravertebralnih mišića vrata, kompresivni prijelom IV. prsnog kralješka i natučenje LS regije, da je zbog tih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, srednje jake bolove u trajanju od 15 dana, slabe bolove 30 dana i povremene slabe bolove 6 tjedana, da je pretrpio strah jačeg intenziteta u trajanju 2-3 dana, te sekundarni strah za vrijeme liječenja u vidu brige za stanje zdravlja, te da su ozljede ostavile trajne posljedice zbog kojih su smanjene životne aktivnosti tužitelja za 60%.

Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, a posebno narav ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, te stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja i pojavne oblike kroz koje će se smanjenje životne aktivnosti očitovati, kao i tužiteljevu životnu dob (55 godina), ovaj sud ocjenjuje da pravomoćno dosuđeni iznosi naknade nematerijalne štete s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i s osnove pretrpljenog straha predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), a da primjereni iznos pravične novčane naknade s osnove fizičkih bolova predstavlja iznos od 15.000,00 kn, koji se navodi u reviziji.

Proizlazi, dakle, da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno samo u dijelu nižestupanjskih presuda kojim je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada za fizičke bolove u iznosu od 25.000,00 kn, pa kako nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP, uz djelomično prihvaćanje revizije, nižestupanjske presude je valjalo djelomično preinačiti i presuditi kao u izreci ove presude.

U reviziji se neosnovano predlaže da se preinači i odluka o troškovima postupka, jer je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima i u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak.

U Zagrebu, 21. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.