Rev-2053/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2053/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnici u Z., protiv tuženika I. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2809/12 od 3. siječnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1549/09 od 30. svibnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2017.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2809/12 od 3. siječnja 2013. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Općinski sud u Sisku presudom poslovni broj P-1549/09 od 30. svibnja 2012. naložio je tuženiku isplatiti tužitelju 30.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju ovlaštene banke prema mjestu ispunjenja koji vrijedi tog dana, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. srpnja 2009. do isplate kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 3.050,00 kuna.

Županijski sud u Sisku je presudom poslovni broj Gž-2809/12 od 3. siječnja 2013. uvažio žalbu tuženika, preinačio presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1549/09 od 30. svibnja 2012. te odbio tužbeni zahtjev za isplatu 30.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju ovlaštene banke prema mjestu ispunjenja koji vrijedi tog dana, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 3.050,00 kuna. Ujedno je naložio tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu 16.573,75 kuna u roku petnaest dana.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (redovitu reviziju) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu te predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje ili preinači pobijanu presudu, a tuženiku naloži naknaditi mu trošak sastava revizije u iznosu 4.687,50 kuna.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), koji se zakon u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 30.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama s pripadajućim zateznim kamatama na osnovu Ugovora o ortakluku od 10. kolovoza 2004. godine.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tuženik 10. kolovoza 2004. svojom rukom napisao tekst utanačenja, koje svojim sadržajem ustvari predstavlja Ugovor o ortakluku, a da su predmetni ugovor potpisali i tužitelj i tuženik,

- da su prema tekstu Ugovora o ortakluku stranke ravnopravni ortaci u podjeli posla i dobiti u bistrou „J.“ od 1. svibnja 2003. do isteka ugovora koji važi na pet godina,

- da prema tekstu istog Ugovora, ukoliko jedan ortak izlazi iz dogovorenog ugovora, onaj koji ostaje dužan je isplatiti onoga koji izlazi sa 30.000,00 EUR-a,

- da je tuženik kao zakupnik s I. A. kao zakupodavcem sklopio ugovor o zakupu poslovnih prostorija za obavljanje poslova sukladno djelatnosti obrta „J.“ na vrijeme od pet godina počev od 1. svibnja 2003. godine,

- da je Ugovor o zakupu prešutno produžen nakon isteka pet godina.

Prvostupanjski sud, ocjenjujući iskaze tuženika i sina tužitelja K. B., utvrđuje da je ugovor o ortakluku nastavljen i nakon pet godina važenja Ugovora o ortakluku, jer da je došlo do prešutnog produženja tog Ugovora koji da je trajao sve do 26. lipnja 2008. kada su se stranke sukobile zbog čega je prestao Ugovor o ortakluku, a da je tuženik nastavio s poslovanjem ugostiteljskog objekta. Stoga sud prvog stupnja smatra da tužitelj ima pravo na vraćanje svog uloga kroz rad i sredstva o kojoj visini su se stranke već unaprijed dogovorile te pozivom na odredbu čl. 647.s ZOO prihvaća tužbeni zahtjev.

Sud drugog stupnja smatra da tužitelj u ovom postupka, obzirom da na okolnost prešutnog produženja Ugovora o ortakluku nije predložio bilo kakve druge dokaze, osim saslušanja svog sina, a da je o tome odbio dati svoj stranački iskaz, nije dokazao da bi Ugovor o ortakluku bio prešutno produžen. Nadalje smatra da kako Ugovor o ortakluku nije prestao istupom jednog ortaka, već protekom vremena od pet godina na koji je rok bio sklopljen nisu ispunjeni uvjeti da se tužitelju temeljem tog ugovora isplati iznos od 30.000,00 EUR-a, već bi nakon prestanka ortakluka trebala slijediti dioba zajedničke imovine kako je to propisano odredbom čl. 647.u ZOO te preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev. Tužitelj prije svega u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ukazujući pritom na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Revident pravilno ističe da drugostupanjskoj presudi nedostaju jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdali zaključak suda da na temelju provedenog postupka nije bilo moguće utvrditi odlučnu okolnost, je li ugovor o ortakluku prestao istekom roka od pet godina na koji je bio sklopljen ili je on prešutno nastavljen po isteku toga roka.

Prema odredbi čl. 8. ZPP sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom slobodnom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Iako je, dakle, pravo na ocjenu dokaza pridržano sudu, u slobodi ocjene dokaza i sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ona mogla provjeriti.

Valja pritom imati na umu da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak, te je li ocijenio i kako je ocijenio pojedine dokaze.

Prema odredbi članka 647p. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) ugovor o ortakluku sklopljen na neodređeno vrijeme ortak može otkazati u svako doba, osim u nevrijeme ili na štetu ostalih ortaka te isto vrijedi za ortakluk koji je nakon isteka određenog vremena prešutno nastavljen, kao i za ortakluk osnovan za trajanja života ortaka.

U konkretnom slučaju drugostupanjski sud smatra da odlučnu činjenicu o tome je li odnos ortaka nastavljen i nakon 1. svibnja 2008. nije bilo moguće utvrditi na temelju provedenog postupka, pri čemu istovremeno nije dao ocjenu iskaza svjedoka K. B. i tuženika u smislu prihvaća li te iskaze ili ne, što je bitno jer iz iskaza svjedoka B. kao i tuženika ne proizlazi da bi odnos ortaka prestao 1. svibnja 2008. Naime, iz iskaza tuženika proizlazi da je sporni odnos nastavljen i po isteku roka od pet godina na koji rok je Ugovor o ortakluku bio sklopljen, jer prema njegovim riječima „iako se približavao rok od 1. svibnja 2008. pa i sa svim problemima našim sukobima i lošim poslovnim ponašanjem tužitelja ja nisam namjeravao prekinuti naš odnos istekom tog datuma te je naš odnos zapravo prestao spontano zbog kulminacija događaja“. Nadalje, iz iskaza svjedoka K. B. i tuženika proizlazi da je sporni odnos trajao sve do 26. lipnja 2008. kada je prema riječima tuženika „došlo do konačnog sukoba i raskida svih naših odnosa“.

Drugostupanjskoj presudi, kada se u njoj izražava činjenični zaključak da nije bilo moguće utvrditi na temelju provedenog postupka je li odnos ortaka prešutno nastavljen i nakon 1. svibnja 2008. obzirom da tužitelj na tu okolnost nije predložio bilo kakve druge dokaze, osim saslušanja svog sina, a sam je o tome odbio dati svoj stranački iskaz, nedostaju određeni razlozi na temelju kojih je stvoren takav zaključak.

Samo paušalna konstatacija da spornu činjenicu „nije bilo moguće utvrditi na temelju provedenog postupka“, pri čemu istovremeno drugostupanjski sud nije dao ocjenu iskaza svjedoka K. B. i tuženika u smislu prihvaća li te iskaze ili ne i zašto, ne može nadomjestiti te razloge.

Budući da se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, to je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlukom koja će biti pravilno obrazložena u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP.

Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak (čl. 164. st. 4. ZPP-a).

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 11. srpnja 2017.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.