Rev-2860/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2860/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.K. iz L., . ., koga zastupa punomoćnik M.R. -R., odvjetnik iz K., protiv tuženika C.o. d.d. Filijala Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku od 27. travnja 1995. br. Gž-304/95, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novskoj od 19. srpnja 1994. br. P-193/88, u sjednici održanoj dana 30. travnja 1997.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja N.K. se djelomično prihvaća te se djelomično preinačuju presude Županijskog suda u Sisku od 27. travnja 1995. br. Gž-304/95 i Općinskog suda u Novskoj od 19. srpnja 1994. br. P-193/88 tako da se tuženiku C.o. d.d., Filijala Z. nalaže da tužitelju, pored već pravomoćno dosuđenog iznosa naknade nematerijalne štete od 59.000,00 kuna, plati i daljnji iznos od 34.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 19. srpnja 1994. godine do isplate, kao i da mu na ime troškova cjelokupnog postupka plati iznos od 25.000,00 kuna, sve to u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu revizija odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Tužena C. o. d.d. filijala Z. dužna je tužitelju K.N. na ime naknade nematerijalne štete platiti iznos od 78.000,00 kuna (sedamdesetosamtisuća) sa zateznom kamatom u skladu sa člankom 277. ZOO, obračunatoj po konformnoj metodi, počev od 19. srpnja 1994.g. do isplate, te na ime materijalne štete za izgubljenu zaradu kako slijedi: 0,16 kuna, sa kamatom od 1. 7. 1988.g. do isplate, 1,67 kuna sa kamatom od 1. 7. 1989.g. do isplate, 10,40 kuna sa kamatom od 1. 7. 1990.g. do isplate, 10,40 kuna sa kamatom od 1. 7. 1991.g. do isplate, 79,51 kunu sa kamatom od 1.7. 1992. do isplate, 1.276,13 kuna sa kamatom od 1. 7. 1993.g. do isplate, obračunate po konformnoj metodi kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 30.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija."

Drugostupanjski sud je presudio:

"Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tužene uvažava se i prvostupanjska presuda se preinačuje tako da glasi:

Tužena C. o. d.d. filijala Z. dužna je tužitelju K.N. na ime nematerijalne štete platiti iznos od 59.000,00 kn (slovima: pedesetdevet tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 19. srpnja 1994. godine do isplate, te na ime materijalne štete za izgubljenu zaradu: 0,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. 7. 1988. godine do isplate, 1,67 kn sa kamatom od 1. 7. 1989. godine do isplate, 10,40 kn sa kamatom od 1. 7. 1990. godine do isplate, 10,40 kn sa kamatom od 1. 7. 1991. godine do isplate, 79,51 kn sa kamatom od 1. 7. 1992. godine do isplate, 1.276,13 kn sa kamatom od 1. 7. 1993. godine do isplate i naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.000,00 kn sve u roku od 15 dana.

S viškom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija."

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se ona odbije kao neosnovana, dok se nadležni državni odvjetnik nije o njoj izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Dana 26. siječnja 1986. došlo je u Lipovljanima do prometne nezgode u kojoj je tužitelj ozlijeđen. U svezi s tom nezgodom on u ovoj parnici traži naknadu štete za koju inače odgovara tuženik.

Sudovi nižeg stupnja utvrdili su sve okolnosti o kojima u smislu odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) zavisi visina nematerijalne štete te po shvaćanju ovog Vrhovnog suda drugostupanjski sud nije na štetu revidenta povrijedio materijalno pravo kad mu je dosudio naknadu za fizičke bolove u iznosu od 8.000,00 kuna i za strah u iznosu od 4.000,00 kuna.

U pravu je međutim tužitelj kad u reviziji tvrdi da je žalbeni sud, kad se radi o naknadi za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti dosuđenoj u iznosu od 40.000,00 kuna i duševne bolove zbog naruženja dosuđenoj u iznosu od 7.000,00 kuna, podcijenili značaj mjerodavnih okolnosti, tako da tužitelju valja priznati naknadu i to za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 72.000,00 kuna, a duševne bolove zbog naruženja u iznosu od 9.000,00 kuna, te mu stoga dosuditi iznos od daljnjih 34.000,00 kuna.

Iako u reviziji tvrdi da su procesne povrede bitno povrijeđene, tužitelj tu svoju tvrdnju ne obrazlaže.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je temeljem odredbi čl. 393. i 395. st. 1. ZPP kao u izreci.

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 30. travnja 1997.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.