Kžzp-38/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 38/11-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Zlate Lipnjak- Bosanac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, odlučujući o žalbi predlagateljice S. R. iz R., koju zastupa punomoćnica R. S., odvjetnica iz R., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2011. broj Kzp-6/11-6 u sjednici održanoj dana 23. kolovoza 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagateljice S. R. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2011. broj Kzp-6/11-6.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, odbačen je kao nedopušten zahtjev predlagateljice S. R., koju zastupa punomoćnica R. S., odvjetnica iz R., za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, podnesen na temelju članka 27. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09.,116/10., 122/10.-pročišćeni tekst i 27/11.) u donosu na kazneni postupak Općinskog suda u Rijeci broj K-175/06, vođen protiv optuženog H. Š., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 5. i 6. Kaznenog zakona, u kojem predlagateljica ima svojstvo oštećenice.

Protiv navedenog rješenja predlagateljica je putem imenovane punomoćnice pravovremeno podnijela žalbu, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da odredi predlagateljici zahtjeva naknadu 20.000,00 kn zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske te članka 4. stavak 1. Zakona o sudovima, a prava koja su joj zajamčena i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno i osnovano odbacio zahtjev predlagateljice S. R. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, s obzirom na to da je postupak u odnosu na koji je podnijela zahtjev iz članka 27. stavak 1. ZS-a, pravomoćno dovršen prije podnošenja predmetnog zahtjeva, o čemu je predlagateljica u trenutku podnošenja zahtjeva imala saznanja, budući da već u samom zahtjevu ističe da je kazneni postupak na koji se zahtjev odnosi pravomoćno dovršen 23. ožujka 2011. odbijanjem žalbe kao neosnovane (zahtjev primljen kod Županijskog suda u Rijeci 20. svibnja 2011.).

Odredbom članka 27. stavak 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz navedenog proizlazi da zaštitu prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti samo stranka u postupku koji je u tijeku pred nadležnim sudom i u kojem se meritorno odlučuje o njezinom pravu ili obvezi građanskopravne prirode ili sumnji ili optužbi protiv njega za kažnjivo djelo, jer samo u toj situaciji pravo stranke na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno.

Budući da je predlagateljica zahtjev podnijela u odnosu na postupak koji je pravomoćno dovršen u trenutku podnošenja zahtjeva, to je s prvom njezin zahtjev odbačen jer je smisao ovog instituta zaštita od nerazumno dugog suđenja i usmjerena je na što brže donošenje odluke o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo stranke u postupku koji je u tijeku, odnosno koji nije pravomoćno dovršen. Da je tomu tako proizlazi i iz članka 28. stavak 1. ZS-a, sukladno kojem će sud iz članka 27. ZS-a ako utvrdi da je zahtjev predlagatelja osnovan, odrediti rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo predlagatelja te odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku.

Osim toga, iz stanja predmetnog spisa proizlazi i da se u tijeku postupka zapravo nije niti odlučivalo o nekom predlagateljičinom pravu ili obvezi građanskopravne prirode (u kaznenom postupku u odnosu na koji je podnijela zahtjev, predlagateljica ima status oštećenice bez postavljenog prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva), slijedom čega je i iz tog razloga njezin zahtjev nedopušten jer ona nije aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS-a u odnosu na predmetni kazneni postupak. Budući da žalbom predlagateljice S. R. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja te kako sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08. i 57/11. – dalje u tekstu: ZPP) u svezi s člankom 381. ZPP-a nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz

ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.

pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje na temelju odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.), žalbu predlagateljice trebalo odbiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. kolovoza 2011.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v. r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.