Revr-279/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 279/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz Z., zastupanog po I. Ž., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. M. d.o.o. iz Z., zastupanog po M. Š., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. XXXVI Gžr 2115/07-2 od 11. prosinca 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pr 21466/04 od 26. rujna 2007., u odluci o glavnom zahtjevu, u sjednici održanoj 21. siječnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 145.830,36 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 41.635,60 kn. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem se predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana te da se obveže tuženika na naknadu troška odgovora u iznosu od 3.050,00 kn.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjskim presudama odlučeno je o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati naknadu plaće za razdoblje od 1. veljače 1999. do 7. rujna 2004., u kojem nije radio iz razloga što mu je nezakonito otkazan ugovor o radu.

U ovom revizijskom stadiju postupka sporno je samo pitanje visine zahtjeva.

U odnosu na činjenično utvrđenje sudova da bi u utuženom razdoblju tužitelj ostvario plaću u ukupnom iznosu od 145.830,36 kn, u visini kojeg je tužitelj postavio tužbeni zahtjev koji se temelji na nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka mr. I. T., u reviziji se ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Ta bitna povreda obrazlaže se navodima da je vještak „izradio tri vještačenja“, jedan osnovni nalaz i mišljenje od 27. rujna 2005. i dva dopunska od 15. siječnja 2007. i 28. lipnja 2007., da se sva tri nalaza i mišljenja u bitnome razlikuju, da se je prvostupanjski sud samo općenito pozvao na nalaz vještaka, a da odluku temelji na drugom dopunskom nalazu te da je tužitelj na to ukazao u žalbi i da se drugostupanjski sud nije očitovao iz kojih razloga smatra da treba prihvatiti posljednji dopunski nalaz i mišljenje.

U žalbi protiv prvostupanjske presude, a jednako i sada u reviziji, tuženik ne navodi zbog čega smatra da se odluka o visini tužbenog zahtjeva ne može temeljiti na nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka za koji se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da je iznesen savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a osim toga nakon provedenog vještačenja tuženik je na ročištu od 14. rujna 2007. istakao da nema primjedbi na provedeno vještačenje, pa se revizijska tvrdnja o postojanju spomenute bitne povrede ukazuje neosnovanom i proizvoljnom.

Ta bitna povreda postoji ako presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

U konkretnom slučaju takvi nedostatci ne postoje.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji se samo navodi da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a što da je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP), a ne kada je počinio neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Slijedom navedenog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana.

Navodi tužitelja u odgovoru na reviziju da revizijski razlozi nisu ostvareni te da se u reviziji ponavljaju žalbeni navodi nisu relevantni za donošenje odluke o reviziji, pa troškovi nastali tužitelju zbog poduzimanja te parnične radnje nisu bili potrebni radi vođenja parnice. Stoga je s obzirom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadu tih troškova valjalo odbiti.

U Zagrebu, 21. siječnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.