Revr-1382/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1382/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz C., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. L. i H. L., H. u V., protiv tuženika V. V. d.d., V., kojeg zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Gž R-25/16-3 od 27. svibnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Županji br. P-96/13 od 23. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos 11.200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 12. ožujka 2013. do isplate kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka (toč. I. izreke), dok je pod toč. II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom štete u preostalom dijelu.

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Žalba tuženika V. V. d.d., V., djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Županji br. P-96/13 od 23. listopada 2014.:

- potvrđuje, u dosuđujućem dijelu za glavni zahtjev u cijelosti, te za kamatu dosuđenu na neimovinsku štetu i za trošak parničnog postupka (dio stavka 1. presude),

- preinačuje, za početak tijeka zakonske zatezne kamate za naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege i sudi tako da za naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 2.000,00 kn zakonska zatezna kamata teče od 23. listopada 2014. do isplate, umjesto od 12. ožujka 2013.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe."

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju pozivajući se na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu odluku na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

U predmetnom slučaju sudovi u postupku utvrdili su da je do ozljede tužitelja došlo za radnog vremena, prilikom obavljanja poslova kršenja - krčenja granja na pokosu rijeke B., na način da se tužitelj hodajući po strmom terenu i noseći na remenu krčilicu težine oko 10 kg, poskliznuo i pao. Nižestupanjski sudovi su također utvrdili da je u konkretnom slučaju kretanje tužitelja po pokosu B. upravo u vezi s tehnološkim procesom rada, jer se isti morao kretati po strmini kako bi nakon završenog krčenja izašao sa pokosa.

Zbog navedenog, sudovi su, ocjenjujući da je u konkretnom slučaju tužitelj zadobio ozljedu na radu, zaključili da je tuženik odgovoran tužitelju za naknadu štetu po načelu objektivne odgovornosti sukladno čl. 103. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) i čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12 - dalje: ZZR) u vezi s čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05; dalje: ZOO).

Revident u reviziji postavlja slijedeće pitanje:

"Odgovara li poslodavac radniku za štetu nastalu na radu ako šteta nije posljedica utjecaja tehnološkog procesa odnosno nije posljedica propusta zaštite na radu, kao sastavnog dijela organizacije rada i izvođenja radnog procesa ?"

Revident navodi da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga što je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju izraženom u odluci Županijskog u Rijeci broj Gž-432/98 od 20. svibnja 1998.

Međutim, u odnosu na navedeno postavljeno pitanje treba odgovoriti da isto prema ocjeni ovoga suda ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP jer se radi o pitanju koje nije povezano sa činjeničnim utvrđenjima u konkretnom predmetu.

Naime, suprotno postavljenom pitanju iz utvrđenja u spisu proizlazi da je riječ o šteti koja je u vezi s tehnološkim procesom rada.

Stoga, s time u svezi, postavljeno pitanje nema značaj onog pitanja koje ima u vidu odredba iz čl. 382. st. 2. ZPP, koje bi bilo od važnosti za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog, predmetna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena te je primjenom odredbe čl. 392.b. st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 11. travnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.