Rev-389/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 389/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.P. iz P., koju zastupa punomoćnik K.L., odvjetnik iz P., protiv tužene P. banke d.d. P., koju zastupa punomoćnik Đ.B., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 10. studenoga 1993. br. Gž-398/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 23. ožujka 1993. br. P-440/92, u sjednici održanoj dana 10. ožujka 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja poništena je odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice od 24. kolovoza 1991. kao i drugostupanjska odluka od 27.IX. 1991. godine te utvrđeno da tužiteljici nije prestao radni odnos i da joj pripadaju sva prava iz radnog odnosa kao i prava bolovanja.

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tuženika i presudu suda prvog stupnja potvrdio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je reviziju tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedeni revizijski razlog tuženik navodi da se tužiteljica vratila u Hrvatsku 23.VIII. 1991. godine za vrijeme "trajanja teške bolesti"; da se obratila svojoj liječnici radi "doznaka za bolovanje" međutim da joj liječnica nije odobrila bolovanje već ju je uputila nadležnoj Komisiji koja joj također nije odobrila bolovanje tako da je tuženica s osnovom donijela rješenje o prestanku radnog odnosa. Navodi se također da je tužiteljica tek naknadno uspjela ishoditi potvrdu o spriječenosti za rad zbog bolesti od liječnika u Njemačkoj koji je ovjerio obrasce tek 6.IX. 1991. Iz navedenog tuženik zaključuje da je "po mišljenju izabranog liječnika tužiteljica bila zdrava u vremenu od 5.VIII. do 31.VIII. 1991. jer bi joj u protivnom odobrili bolovanje". Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na poništenje rješenja tuženika o prestanku radnog odnosa temeljem odredbe čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("NN", br. 34/91) s danom 10.VIII. 1991. jer je neopravdano izostala s posla pet radnih dana uzastopce tj. od 5.VIII. 1991.

Sudovi su tužbeni zahtjev prihvatili jer su ocjenom raspravnih rezultata utvrdili da je razlog izostanka tužiteljice s posla bila bolest što je tužiteljica potkrijepila medicinskom dokumentacijom i po nadležnim tijelima u SR Njemačkoj izdanim ispravama.

Pitanje da li je tužiteljica bila bolesna i zbog toga privremeno nesposobna za rad činjenično je pitanje koje u ovom stadiju postupka s obzirom na odredbu čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) i revizije izjavljene zbog pogrešne primjene materijalnog prava - predstavlja ono relevantno činjenično stanje temeljem kojega je ovaj sud ovlašten preispitivati pravilnost primjene materijalnog prava.

Privremena nesposobnost za rad zbog bolesti razlog je koji opravdava izostanak tužiteljice s posla pet radnih dana uzastopce u vremenu koje se tužiteljici stavlja na teret.

Pravilno su, dakle, sudovi na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo primijenili, a kako u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud jedino pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) proizlazi da revizija nije osnovana (čl. 393. ZPP).

Treba međutim u vezi navoda revizije odgovoriti da je tužiteljica naknadno doprinijela obrazac JU- 4a kojega je, kako to proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske odluke tuženika relevantnim smatrao tuženik, a i uputiti na navode nadležne liječnice (list 22 spisa) prema kojima su razlozi formalne, a ne suštinske prirode spriječavali ovu liječnicu da izda "doznake za bolovanje".

Proizlazi iz naprijed navedenog da revizija nije osnovana zbog čega je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. ožujka 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.