Revr-20/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 20/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkoviča, Brune Frankovića i dr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz K., koju zastupa punomoćnica mr. D. K., odvjetnica u L., protiv tuženika E. d.o.o. K., koga zastupa punomoćnica S. D.-P., odvjetnica u K., radi poništenja odluke o otkazu, sudskog raskida ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-4372/14-2 od 3. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Koprivnici broj P-953/13-34 od 16. lipnja 2014., u sjednici održanoj 19. travnja 2016.

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništena je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu; određen je sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude; tuženiku je naloženo tužiteljici naknaditi štetu u iznosu od 15.276,00 kn; isplatiti naknadu plaće za vrijeme nezakonitog otkaza u ukupnom iznosu od 107.615,12 kn, te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 16.578,50 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. do III. izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete u daljnjem iznosu od15.276,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava poništenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, zahtjev za naknadu štete te za isplatu plaće za vrijeme izbivanja s rada zbog nezakonitog otkaza.

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su osnovanim pošavši od utvrđenja

- da je tužiteljica ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova čišćenja svih vrsta i drugih radnih zadataka prema odluci tuženika, s tuženikom sklopila 1. lipnja 2006.;

- da je tuženik dana 25. ožujka 2010. dao "opomenu pred otkaz ugovora o radu" kojom je između ostalog, tužiteljicu koja je do tada radila u K. rasporedio na drugo mjesto rada (Z.);

- da je tužiteljica izjavila "žalbu" na opomenu pred otkaz ugovora o radu dana 6. travnja 2010.;

- da je tuženik dana 15. travnja 2010. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, smatrajući da je tužiteljica neopravdano izostala s posla u razdoblju od 12. do 15. travnja 2010.;

- da je tužiteljica protiv navedene odluke uložila zahtjev za zaštitu prava dana 16. travnja 2010., a koji zahtjev je tuženik primio dana 20. travnja 2010.;

- da se tužiteljica u razdoblju od 6. do 17. travnja 2010. nalazila na bolovanju;

- da je tuženik odlukom od 22. travnja 2010. stavio izvan snage odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2010.;

- da je tuženik dana 23. travnja 2010. zbog neopravdanog izostanka s posla tužiteljice u trajanju od tri dana donio pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a slijedom čega zaključuju da u situaciji postojanja odluke o otkazu koja nije bila stavljena izvan snage (do 22. travnja 2010.) i dostavljena tužiteljici, izostanak s posla nije bio neopravdan. Pri tome nižestupanjski sudovi ne prihvaćaju tvrdnje tuženika

- da je D. V., primivši izvješće o bolovanju tužiteljice, o istoj činjenici telefonom izvijestio zakonskog zastupnika tuženika Z. O., koji se tada nalazio na službenom putu, i koji mu je tom prilikom priopćio da stavlja izvan snage odluku o otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2010. te uputio D. V. da o tome obavijesti tužiteljicu, time da će je po povratku s puta o tome i pisano obavijestiti;

- da je D. V. postupio po uputi Z. O. i obavijestio je o stavljanju izvan snage odluke o otkazu te je nastavno uputio da se dana 19. travnja 2010. javi na rad A. B. u Z., a tužiteljica da se 19. travnja 2010., a ni kasnija dva dana nije javila na poslu, zbog čega da bi njen nedolazak na posao bio neopravdan.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13

- dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Smatra tuženik da prvostupanjski sud izvedene dokaze nije ocijenio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, a drugostupanjski sud da je, propustivši sankcionirati navedenu povredu, i sam istu počinio, pri čemu tuženik daje svoju ocjenu izvedenih dokaza.

Suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjski sud je izvedene dokaze ocijenio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP i za ocjenu izvedenih dokaza dao je logične i uvjerljive razloge, koje je, ocjenjujući žalbene navode, uz valjano obrazloženje, u cijelosti prihvatio drugostupanjski sud (čl. 375. st. 1. ZPP).

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 386. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik posebno ne obrazlaže.

Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 386. ZPP, nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 19. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Dragan Katić, v.r.