Rev-1027/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1027/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice C. B. iz Z., koju zastupaju V. R. i Z. O., odvjetnici u Z., protiv tuženih Z. C. i R. N. T. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 19. studenog 1991. br. Gž-9579/91, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 1991. br. Pn-3479/88, u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 1992. godine,

p r e s u d i o je

Revizija tužiteljice se djelomično prihvaća i obje nižestepene presude preinačavaju tako da je tužena dužna platiti tužiteljici, pored već dosudjenog iznosa, i daljnji iznos s naslova naknade štete od 252.750 HRD, te troškova postupka iznos od 7.500 HRD.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3479/88 od 12. lipnja 1991. godine obvezani su tuženi da s naslova naknade štete plate tužiteljici iznos od 308.550 dinara, te parnični trošak u iznosu od 28.000 HRD, dok je sa preostalim dijelom tužiteljica odbijena.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž- 9579/91 od 19. studenog 1991. godine navedena prvostepena presuda djelomično je preinačena tako da su tuženi obvezani da, pored već dosudjenog iznosa, plate još 59.500 HRD te s naslova troškova postupka 2.160 HRD.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu, dijela kojim je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl.

1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to, jedino, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da joj se preinačenjem nižestepenih odluka naknada nematerijalne štete dosudi u zatraženim iznosima.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostepeni je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužiocu nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, medjutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se republički javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije sporno da oštećena koja je pridonijela da šteta nastane, a utvrdjeno je da to iznosi 15%, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu.

Sud ne prekoračuje tužbeni zahtjev (čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku) dosudom bilo kojega do tužbom traženoga iznosa pravedne novčane naknade nematerijalne štete utvrdjenoga uzimanjem u račun većeg opsega naknade i većeg stupnja podijeljene odgovornosti od iznosa, odnosno stupnja s kojim je tužitelj računao. Naime, iznos pravične novčane naknade nematerijalne štete i stupanj podijeljene odgovornosti po svojoj su pravnoj prirodi pitanja materijalnog prava, pa visinu naknade i spomenuti stupanj odredjuje sud. Kad odlučuje o zahtjevu za dosudu pravične novčane naknade nematerijalne štete, sud njezinu visinu odredjuje prema okolnostima iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima i pritom nije vezan navodima tužbe u odnosu na iznos nematerijalne štete, jer ga na to ne obvezuje niti jedna zakonska odredba. Nakon što na takav način odredi visinu štete sud primjenom stupnja podijeljene odgovornosti koji je sam utvrdio ustanovljava iznos sporne naknade. Tako dobiveni iznos dosudjuje u cijelosti oštećenom samo ako je jednak ili manji od tužbom traženog iznosa naknade. Imajući u vidu naprijed izloženo stanovište, ovaj sud smatra da (inače nesporne) okolnosti ovog slučaja opravdavaju da pravična novčana naknada bude dosudjena:

- za pretrpljene fizičke bolove u ukupnom iznosu od 150.000 HRD,

- za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u ukupno zatraženom iznosu od 360.000 HRD, te

- za strah u ukupnom iznosu od 70.000 HRD. Utoliko je, prema stanovištu ovog suda, materijalno pravo pogrešno primijenjeno na štetu tužiteljice. Nižestepeni sudovi nisu u dovoljnoj mjeri vrednovali narav, težinu i posebno brojnost teških tjelesnih povreda, intenzitet i dugotrajnost bolova, visoki stepen smanjenja opće sposobnosti od čak 45%, te jačinu straha i njegove posljedice, pa se tek dosudjivanjem naznačenih iznosa može kazati da je postupljeno u skladu sa uobičajenim kriterijima sudske prakse za jednake odnosno slične slučajeve. Dakako, ovaj je sud vodio računa i o vremenu donošenja (prvostepene) odluke, a to u smislu odredbe čl. 189. Zakona o obveznim odnosima.

Odlučeno je stoga kao u izreci ove odluke i to na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 19. kolovoza 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.