Revr-107/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 107/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz Z., koga zastupa N. D., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Zrakoplovno tehničkog centra Zagreb, koga zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske Zagreb, sada Državno odvjetništvo, radi plateža, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 23. siječnja 1996. godine broj Gž-5585/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-640/93 od 19. travnja 1995. godine, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženi su dužni solidarno isplatiti tužitelju B. Ž. iz Z., s naslova osobnog dohotka za mjesec kolovoz 937 USD, rujan 1.537 USD, ukupno 2.474 USD, u protuvrijednosti u kunama prema tečaju ovlaštene banke mjesta ispunjenja, a koja vrijedi na dan ispunjenja obveze, sa zateznim zakonskim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog OD-a, pa do isplate, te parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači pobijana presuda tako da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod bivšeg V. z. Z. i da je radio u Libiji od 1. kolovoza 1991. do 31. rujna 1991. godine;

- da je tužitelj tada dobivao plaću putem G. – g. i. o. p.o. Lj. koji je sprovodio plaćanje radnicima sa računa koji se nalaze kod bivše Narodne banke Jugoslavije;

- da je Vlada Republike Hrvatske Uredbom o osnivanju poduzeća "Zrakoplovni tehnički centar" Zagreb ("Narodne novine", broj 62/91) osnovala poduzeće "Zrakoplovni tehnički centar" Zagreb sa sjedištem u Velikoj Gorici.

Sredstava za osnivanje i početak rada tog poduzeća osiguravaju se iz sredstava ranijeg V. z. Z. u V. G., koja su postala vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 52/91).

U pobijanoj presudi pravilan je zaključak da tuženica nije pravni slijednik ranijeg V. z. Z. u V. G.. Tuženica je spomenutom Uredbom osnovala svoje poduzeće Zrakoplovni tehnički centar Zagreb, koje je počelo s radom danom upisa u sudski registar sa sredstvima ranijeg poduzeća Z.

Zrakoplovni tehnički centar Zagreb je preuzeo radnike bivšeg poduzeća Z. Iz spomenute Uredbe proizlazi da tuženica nije preuzela nikakve druge obveze ranijeg V. z. Z.

Tužitelj je u vrijeme za koje traži isplatu plaće tijekom kolovoza i rujna 1991. godine bio zaposlen kod V. z. Z. Uredba kojom su sredstva preuzeta u vlasništvo Republike Hrvatske stupila je na snagu nakon toga, tj. 3. listopada 1991. godine, a Uredba o osnivanju poduzeća Zrakoplovni tehnički centar Zagreb tek 22. studenog 1991. godine.

Prema tome, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

U Zagrebu, 20. siječnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.