Gzp-599/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 599/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja A. – R. d.o.o. u stečaju, Z., zastupanog po stečajnom upravitelju M. P., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 14. rujna 2007., dana 20. prosinca 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju A. – R. d.o.o. u stečaju, Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 8.000,00 kn (osamtisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 14. rujna 2007. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, povodom žalbi parničnih stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 2585/03 od 1. kolovoza 2006.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi iz čl. 27. st. 1. i 2. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 2585/03 i očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje: Ustav):

- da je tužitelj (ovdje predlagatelj) 29. prosinca 2000. podnio tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv I-tuženika A. S. A. P. L., C. i II-tuženika A. C. M. d.d. Z., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika (konačno obrazložen tužbeni zahtjev je u podnesku od 10. travnja 2002.);

- da je 4. siječnja 2001. u spis zaprimljen prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere zabranom I-tuženiku (protivniku osiguranja) da na nekretninama predlagatelja kao tužitelja poduzme pravne radnje radi namirenja svoje tražbine;

- da je Trgovački sud rješenjem poslovni broj P-6971/00-6 od 1. ožujka 2001. pozvao tužitelja da u roku od osam dana ispravi tužbu na način da tužbeni zahtjev uskladi s odredbom iz čl. 141. st. 5. Stečajnog zakona prema kojoj tužbeni zahtjev treba glasiti na utvrđenje da su pravne radnje stečajnog dužnika bez učinka prema stečajnoj masi, po kojem je tužitelj postupio u podnesku od 12. ožujka 2001;

- da je sud odgodio ročišta zakazana za 20. travnja 2001. i 30. travnja 2001;

- da je 7. svibnja 2001. zaprimljen u spis odgovor na tužbu I-tuženika, a na ročištu održanom 28. svibnja 2001. je II-tuženik dao odgovor na tužbu;

- da je rješenjem poslovni broj P-6791/00 od 20. prosinca 2001. sud pozvao tužitelja da dostavi u spis dodatnu dokumentaciju, koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 2. siječnja 2002;

- da je podneskom od 5. veljače 2002. tužitelj dodatno obrazložio činjenične navode tužbe, na koji se podnesak II-tuženik očitovao u podnesku od 11. veljače 2002. a I-tuženik u podnesku predanom na ročištu održanom 26. veljače 2002;

- da je tužitelj podneskom od 10. travnja 2002. preinačio tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje da su ništavi Ugovor o zasnivanju založnog prava od 23. studenoga 1998. i Ugovor od 28. studenoga 1996., te da su bez učinka prema stečajnoj masi tužitelja Sporazum o osiguranju od 23. prosinca 1998. i Ugovor do 23. studenoga 1998., kao i da se naloži zemljišno-knjižnom odjelu da u zk. ul. br. 3217 K.O. S., zk. ul. br. 1090 K.O. J. i zk. ul. br. 1037 K.O. J. uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije upisa založnog prava na predmetnim nekretninama u korist I-tuženika tako da se to pravo zaloga briše u zemljišno- knjižnim ulošcima, a podredno da sud naloži I-tuženiku da tužitelju izda zemljišno-knjižno očitovanje kojim bezuvjetno dopušta brisanje istog založnog prava;

- da je na ročištu održanom 11. travnja 2002. tužitelj povukao prijedlog za određivanje privremene mjere;

- da je sud na ročištu održanom 11. lipnja 2002. zaključio glavnu raspravu te je presudom i rješenjem poslovni broj P-6971/00-44 pod st. I izreke odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da su ništavi Ugovor od 28. studenoga 1996. i Sporazum o osiguranju sklopljen na zapisniku kod Općinskog suda u Zagrebu 23. prosinca 1998., dok je pod st. II izreke usvojen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da su navedeni Sporazum i Ugovor bez učinka prema stečajnoj masi tužitelja, te je pod st. III izreke riješeno da se odbacuje tužba sa tužbenim zahtjevom u dijelu kojim je traženo da se naloži zemljišno- knjižnom odjelu uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa založnog prava na predmetnim nekretninama u korist I-tuženika tako da se to pravo zaloga briše u zemljišno-knjižnim ulošcima, a podredno je pod st. IV odbačena tužba sa tužbenim zahtjevom u dijelu kojim je traženo da sud naloži I-tuženiku da tužitelju izda zemljišno- knjižno očitovanje kojim bezuvjetno dopušta brisanje istog založnog prava, zatim je pod st. V izreke utvrđeno da je tužitelj povukao prijedlog za izdavanje privremene mjere i pod st. VI naloženo je tuženicima da tužitelju nadoknade troškove predmetnog postupka u iznosu od 744.550,00 kn;

- da je protiv navedene presude i rješenja tužitelj podnio žalbu 4. rujna 2002., a I- tuženik je protiv istog rješenja podnio žalbu 30. rujna 2002. uz koju je dostavio i odgovor na žalbu tužitelja, a 15. listopada 2002. je tužitelj podnio odgovor na žalbu I-tuženika;

- da je Trgovački sud 30. listopada 2002. uz popratno izvješće dostavio cijeli spis Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske radi donošenja odluke o podnesenim žalbama;

- da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6346/02-2 od 29. travnja 2003. prvostupanjska presuda potvrđena pod st. I izreke, a rješenje je potvrđeno pod st. III, IV i V izreke, dok su ista presuda i rješenje ukinuti pod st. II i VI izreke i u tom dijelu predmet vraćen Trgovačkom sudu na ponovno suđenje;

- da je protiv prvostupanjske i drugostupanjske presude i rješenja tužitelj 27. lipnja 2003. izjavio reviziju, a 25. srpnja 2003. je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti;

- da je I-tuženik dostavio odgovor na reviziju tužitelja 1. listopada 2003., a odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti 10. listopada 2003;

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 117/04-2 i Gzz 337/03-2 od 20. siječnja 2005. odbijena revizija tužitelja i zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev, dok je prihvaćena revizija tužitelja i zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukinuto rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6346/02 od 29. travnja 2002. i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-6971/00 od 11. lipnja 2002. kojim je odbačen zahtjev tužitelja pod III i IV izreke prvostupanjske odluke i u tom ukidnom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

- da je sud u spis zaprimio podneske tužitelja od 9. ožujka 2005., 30. ožujka 2005., 3. listopada 2005., 18. listopada 2005., 20. veljače 2006. te 3. ožujka 2006. te podneske I- tuženika od 11. travnja 2005., 1.ožujka 2006. i 8. svibnja 2006;

- da je rješenjem suda od 30. siječnja 2006. posl. br. P-2585/03 odbijen prijedlog odvjetnika D. M. od 4. studenoga 2004. za stupanjem u parnicu A. P-a. d.o.o umjesto tužitelja A. - R. d.o.o.;

- da je sud održao ročište 6. lipnja 2006. na kojem je udovoljio prijedlogu tužitelja i odredio da u roku od petnaest dana dostavi u spis dokaze iz kojih proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva po čemu je tužitelj postupio i dostavio dodatnu dokumentaciju uz podnesak od 9. lipnja 2006. kojim je preinačio tužbeni zahtjev na način da više ne potražuje uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja u odnosu na zk. ul. br. 1037 K.O. J.;

- da je na ročištu održanom 18. srpnja 2006. sud zaključio glavnu raspravu, a na ročištu održanom 1. kolovoza 2006. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P-2585/03 kojom je pod st. I/ toč 1. izreke utvrđeno da su bez učinka prema stečajnoj masi Sporazum od 23. prosinca 1998. i Ugovor od 23. studenoga 1998., dok je pod toč. 2. naloženo zemljišno- knjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu da u zk. ul. br. 3217 K.O. S. i zk. ul. br. 1090 K.O. J. uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe u korist I- tuženika tako da se uknjiži brisanje prava zaloga uknjiženog za korist I-tuženika, a pod toč. 3. je naloženo tuženicima da solidarno nadoknade parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.189.000,00 kn, te je pod st. III/ izreke odbačen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da sud naloži I-tuženiku da tužitelju preda ovjerenu ispravu kojom bezuvjetno dopušta uknjižbu brisanja založnog prava na nekretninama tužitelja u zk. ul. br. 3217 K.O. S. zk. ul. br. 1090 K.O. J.;

- da je rješenjem poslovni broj P-2585/03-109 od 14. rujna 2006. ispravljena presuda u pogledu naziva I-tuženika;

- da je tužitelj 13. rujna 2006. podnio žalbu protiv navedene presude u dijelu odluke o parničnom trošku, a I-tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu 18. rujna 2006. kao i II-tuženik;

- da je 28. rujna 2006. sud zaprimio u spis odgovor II-tuženika na žalbu I-tuženika i odgovor tužitelja na žalbu II-tuženika;

- da je sud uz popratno izvješće 20. listopada 2006. dostavio cijeli spis Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske radi odlučivanja o podnesenim žalbama;

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj Pž-6218/06-3 od 23. svibnja 2007. potvrdio presudu Trgovačkog suda poslovni broj P- 2585/03 od 1. kolovoza 2006. i preinačio rješenje o parničnom trošku sadržano u istoj prvostupanjskoj presudi;

- da je predlagatelj kao tužitelj zaprimio drugostupanjsku presudu i rješenje 6. prosinca 2007. po svom punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., a što proizlazi iz dostavnice koja prileži spisu.

Pravno relevantno razdoblje za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja.

S obzirom da je u konkretnom slučaju, a prije donošenja ove odluke, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj Pž-6218/06-3 od 23. svibnja 2007. potvrdio presudu Trgovačkog suda poslovni broj P-2585/03 od 1. kolovoza 2006. i preinačio rješenje o parničnom trošku sadržano u istoj prvostupanjskoj presudi, pravno relevantno razdoblje za ocjenu o osnovanosti predmetnog zahtjeva je razdoblje od dana podnošenja tužbe 29. prosinca 2000. pa do 6. prosinca 2007. kada je punomoćnik tužitelja zaprimio drugostupanjsku presudu i rješenje kojima je pravomoćno okončan predmetni parnični postupak, a što ukupno iznosi 6 (šest) godina, 11 (jedanaest) mjeseci i 7 (sedam) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01, dalje: Ustav) posebno kada se ima na umu da je Trgovački sud u Zagrebu u predmetnom parničnom postupku, za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju, bio pasivan i nije poduzeo niti jednu radnju gotovo godinu dana i to nakon što mu je dostavljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. siječnja 2005. kojim je djelomično prihvaćena revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukinuto rješenje Visokog trgovačkog suda RH i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-6971/00 od 11. lipnja 2002. kojim je odbačen zahtjev tužitelja pod st. III i IV izreke prvostupanjske odluke i u tom ukidnom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

Međutim, prema ocjeni ovoga suda i sam predlagatelj je svojim ponašanjem u izvjesnoj mjeri doprinio duljini predmetnog parničnog postupka i to naknadnim ispravljanjem tužbe po pozivu suda, povlačenjem prijedloga kojim je tražio određivanje privremene mjere, preinačenjima tužbenog zahtjeva, traženjem dodatnog roka za dostavu dokumentacije itd. Ovaj sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o činjenično složenom predmetu, jer se radi o sporu koji se vodi protiv dvoje tuženika radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika.

Imajući na umu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, okolnost da se radi o parničnom postupku za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom iz čl. 28. st. 1. i 2. ZS, te da je zato zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan. Visinu naknade sud je odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, kao i činjenicu da je donesena odluka kojom je pravomoćno okončan predmetni parnični postupak, uvažavajući pri tome i ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. prosinca 2007.

S U T K I N J A

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.