I Kž-593/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 593/05-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi opt. T. K., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. travnja 2005. godine, broj: K-38/05, u sjednici održanoj dana 25. listopada 2007. godine, u prisutnosti D. B., odvjetnika iz Z., u zamjenu za branitelja opt. T. K., A. V., odvjetnika iz Z., te nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. T. K. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. T. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. b) KZ-a, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Po čl. 80. st. 1. u vezi čl. 173. st. 7. KZ-a, prema opt. T. K. primijenjena je sigurnosna mjera – oduzimanja predmeta – i to 6,23 grama opojne droge amfetamin.

Po čl. 122. st. 4. ZKP opt. T. K. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP, koji troškovi, kao i nagrada te nužni izdaci postavljenog mu branitelja, pali su na teret proračunskih sredstava.

I Kž 593/05-5

Protiv te presude žalbu je podnio opt. T. K., po branitelju A. V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP i čl. 367. st. 3. ZKP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća po čl. 374. st. 1. ZKP uredno su izviješteni opt. T. K. i njegov branitelj A. V., odvjetnik iz Z., no na sjednicu vijeća pristupio je D. B., odvjetnik iz Z., u zamjenu za branitelja opt. T. K., A. V., odvjetnika iz Z., dok je u pogledu opt. T. K. postupljeno u skladu s odredbom iz čl. 374. st. 4. ZKP, tj. sjednica vijeća održana je u odsutnosti opt. T. K., koji iako uredno izviješten o održavanju sjednice vijeća na istu nije pristupio, a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali i zbog drugih osnova zbog kojih se presuda može pobijati (bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. i 3. ZKP), iz obrazloženja žalbe nedvojbeno proizlazi da se žalitelj žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedične povrede kaznenog zakona i odluke o kazni.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, osuđujuća presuda temelji se isključivo na iskazu policijskog djelatnika R. S. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta – a to su dokazi, koji prema žalitelju, ne mogu biti „osnov za osuđujuću presudu“, jer svjedok R. S. opisujući okolnosti pod kojima je vršena racija u krugu poduzeća „Z.“ u Z., i tko je sve sudjelovao u toj raciji (prije svega, njegov kolega J. Ž.) „očito je pomiješao događaje i osobe“, kao što je pogrešno iskazivao i o količini opojne droge (9 paketića amfetamina, odnosno 11 paketića iste opojne droge), ali i o načinu pronalaska droge (djelatnici Odjela za kriminalitet droga oduzimali su od privedenih osoba drogu, a drugi djelatnici policije su sačinjavali potvrde o privremenom oduzimanju predmeta), što je sve zajedno iskaz R. S. dovelo do toga da je on nepouzdan, a sama potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ima takve ozbiljne nedostatke (nečitak potpis policijskog djelatnika bez broja službene značke, bez naznake dana i sata oduzimanja predmeta, tj. opojne droge, a niti je navedena osoba koja je preuzela opojnu drogu na čuvanje…), zbog kojih se ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Iz navedenih razloga, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud u cijelosti pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Suprotno tvrdnji žalitelja, Vrhovni sud smatra da je činjenično stanje pravilno utvrđeno: iz iskaza svjedoka R. S. nedvojbeno proizlazi da je opt. T. K., prilikom racije, dobrovoljno predao 9 paketića sa opojnom drogom amfetamin, a to što je svjedok S. – kao

I Kž 593/05-5

policijski djelatnik mislio da je u toj akciji sudjelovao i njegov kolega iz iste policijske postaje J. Ž. (a nije) ne dovodi u pitanje istinitost iskazivanja tog svjedoka u pogledu pronalaska opojne droge kod opt. T. K.. Što se pak tiče broja paketića (9 ili 11) sasvim je evidentno iz potvrda o privremenom oduzimanja predmeta (str. 10 i 11 spisa) da je od opt. T. K. oduzeto 9 paketića „narančaste boje ispunjenih bijelom praškastom materijom“, a da je od brata opt. T. K., H. K. oduzeta 2 paketića (zelene boje zelene biljne materije i bijele praškaste materije) tako da tu nikakvog nesuglasja nema.

Obje potvrde su potpisane od onih od kojih je predmet oduzet, a potpisani su i policijski djelatnici. Potvrde sadrže datum (30. svibnja 2004.), a ostali navodi žalitelja, tj. ono što nije uneseno u potvrde, ne čini te potvrde takvima da se njima ne dokazuje ono bitno, a to je da je od opt. T. K. oduzeto 9 paketića, kako je to navedeno u potvrdi o privremenom oduzimanja predmeta na str. 10. spisa.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je oduzeta opojna droga bila namijenjena prodaji, jer takav zaključak ne proizlazi niti iz količine opojne droge, a niti iz toksikološkog vještačenja, pa žalitelj smatra da je povrijeđen zakon na štetu opt. T. K., jer u slučaju da je droga i pronađena kod opt. T. K., prema žalitelju radi se o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. KZ-a, a ne kaznenog djela iz st. 2. čl. 173. KZ-a, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

Vrhovni sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda iznesene na str. 5-6 pobijane presude, prema kojima je opt. T. K. količinu opojne droge amfetamin od 6,23 grama, pakiranu u 9 paketića, držao radi daljnje prodaje narko-konzumentima – tako da na te razloge Vrhovni sud upućuje žalitelja.

Odluka o kazni primjerena je svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a. Točno je da je opt. T. K. neosuđivana osoba (za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu, broj: Ko-1744/02, opt. T. K. osuđen je nakon počinjenja kaznenog djela iz ovog predmeta), ali druge okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud opravdavaju kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, prvostupanjski sud s razlogom je prema opt. T. K. primijenio odredbe o ublažavanju kazne (čl. 57. KZ-a), no blažom kaznom od izrečene ne bi se ostvarile sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a kako to ističe i prvostupanjski sud, a na koje razloge također se upućuje žalitelj.

Sigurnosna mjera iz čl. 80. KZ-a utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njenu primjenu, na koje razloge se upućuje žalitelj. Zbog svega navedenog, a budući nisu počinjene povrede zakona (čl. 379. ZKP), na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. listopada 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.