Kzp-69/2011-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp 69/11-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu toga suda Žarku Dundoviću, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja M. S. iz Z., i S. F. iz Z., koje zastupa punomoćnik J. A.-M., odvjetnik iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 12. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se zahtjev predlagatelja M. S. i S. F. te im se zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku određuje primjerena naknada u iznosu od po 2.000,00 kuna (slovima: dvije tisuće kuna i nula lipa) svakom.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Dana 11. studenog 2011. kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimljen je zahtjev predlagatelja M. S. i S. F., koje zastupa punomoćnik J. A.-M., odvjetnik iz S., za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, koji je podnesen na temelju čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10 - pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZS), nakon što se Županijski sud u Splitu rješenjem od 26. svibnja 2011. broj Kzp-22/10 oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po tom zahtjevu i ustupio spis ovome sudu na daljnji nadležni postupak. Predlagatelji u zahtjevu navode da su u rujnu 2007. Općinskom sudu u Supetru podnijeli privatnu tužbu protiv M. Z. zbog kaznenog djela samovlasti, no postupak nije okončan iako su od njegova pokretanja protekle više od tri godine. Budući da smatraju da se radi o jednostavnom postupku, a da sud nije poduzimao prikladne mjere koje mu stoje na raspolaganju kako bi se on ubrzao i kako bi bila donesena pravomoćna odluka u primjerenom roku, čime da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku, predlažu da se utvrdi da je njihov zahtjev osnovan, da Općinski sud u Supetru donese odluku u predmetu broj K-81/07 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci te da se predlagateljima dodijeli primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od po 10.000,00 kuna.

Postupajući povodom zahtjeva predlagatelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske zatražio je očitovanje Županijskog suda u Splitu na navode zahtjeva. Traženo očitovanje zaprimljeno je kod ovog suda 12. prosinca 2011., dok je očitovanje Općinskog suda u Splitu, zajedno s preslikom spisa toga suda broj K-1391/10 zaprimljeno kod ovog suda 13. prosinca 2011. Navedena izvješća, zajedno sa zahtjevom predlagatelja, proslijeđena su potom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na očitovanje koje se, do dana donošenja ovog rješenja, nije očitovalo o osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Na temelju pribavljenih izvješća Županijskog suda u Splitu i Općinskog suda u Splitu te iz neposredno utvrđenog stanja spisa, imajući na umu činjenice relevantne za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl.

29. st.

1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10 i 85/10 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: Ustav), utvrđeno je da su predlagatelji 24. rujna 2007. Općinskom sudu u Supetru podnijeli privatnu tužbu protiv okrivljenika M. Z. zbog kaznenog djela samovlasti iz čl. 329. Kaznenog zakona (dalje u tekstu: KZ). Predmet je raspoređen u rad raspravnom sucu 31. listopada 2007., a nalogom od 9. srpnja 2009. određena je glavna rasprava za 19. listopada 2009. Zbog nedolaska okrivljenika (za kojeg dostava poziva nije iskazana), glavna je rasprava odgođena, a privatni tužitelji pozvani su da urede privatnu tužbu, što su i učinili podneskom zaprimljenim na sudu 6. studenog 2009.

Podneskom od 19. siječnja 2010. sud je zatražio od MUP-a provjeru adrese za okrivljenika, a povratni dopis zaprimljen je na sudu 5. veljače 2010. Nalogom od 17. svibnja 2010. određena je glavna rasprava za 13. srpnja 2010., no zbog nedolaska okrivljenika (neuredna dostava poziva) ta je rasprava odgođena te je zatražena lokalna objava adrese za okrivljenika. Nakon što je rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. srpnja 2010. broj Su- IV-854/10-2 za postupanje u kaznenim predmetima Općinskog suda u Supetru određen Općinski sud u Splitu kao drugi stvarno nadležni sud, spis je raspoređen u rad raspravnom sucu Općinskog suda u Splitu 13. listopada 2010.

Nalogom od 26. listopada 2010. određena je glavna rasprava za 13. prosinca 2010., no zbog nedolaska predlagatelja (M. S. – neuredna dostava poziva, S. F. – ispričala nedolazak) i okrivljenika (neuredna dostava poziva, ali je telefonom ispričao svoj nedolazak), ta je glavna rasprava odgođena te je sljedeća određena za 11. siječnja 2011. Ta je rasprava održana i na njoj je dovršen dokazni postupak, a 12. siječnja 2011. donesena je i objavljena presuda kojom je okrivljenik, na temelju čl. 354. toč.

1. Zakona o kaznenom postupku (dalje u tekstu: ZKP), oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 329. KZ-a, dok je, na temelju čl. 123. st.

3. ZKP-a, određeno da su predlagatelji obvezni naknaditi troškove tog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 500,00 kuna svaki te nužne izdatke i troškove okrivljeniku. Presuda je napisana i otpremljena strankama 20. siječnja 2011., a predlagatelji su je zaprimili 24. siječnja 2011. Dana 3. veljače 2011. na Općinskom sudu u Splitu zaprimljena je žalba predlagatelja protiv prvostupanjske presude, a dana 6. svibnja 2011. spis je, radi odlučivanja po toj žalbi, zaprimljen na Županijskom sudu u Splitu pod brojem Kž-404/11. Dana 12. svibnja 2011. Županijski sud u Splitu donio je presudu kojom je odbio žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, a dana 3. listopada 2011. spis je zaprimljen na Općinskom sudu u Splitu. Drugostupanjska presuda je predlagatelju M. S. dostavljena 3. studenog 2011., a predlagateljici S. F.

20. listopada 2011.

Zahtjev predlagatelja M. S. i S. F. je osnovan.

Odredbom čl. 27. st. 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Kako iz podataka u spisu proizlazi da je kazneni postupak u trenutku zaprimanja zahtjeva iz čl. 27. st. 1. ZS-a tj. 16. studenog 2010. bio u tijeku, to je ispunjena jedna od pretpostavki za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Budući da zakon privatnog tužitelja ovlašćuje da nastupa kao kazneni progonitelj umjesto državnog odvjetnika te da je u sadržaj te ovlasti uključena, ne samo zaštita javnog interesa na kažnjavanje počinitelja kaznenog djela, nego i zaštita pojedinačnog interesa privatnog tužitelja kao žrtve kaznenog djela da počinitelj bude pravedno i svrhovito kažnjen, sukladno svrsi kažnjavanja propisanoj čl. 50. KZ-a, predlagatelji su podnošenjem privatne tužbe stekli aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Stoga je ispunjena i druga pretpostavka za podnošenja ovog zahtjeva.

Prema tome, pravno relevantno razdoblje započelo je s danom podnošenja privatne tužbe predlagatelja Općinskom sudu u Supetru, odnosno 24. rujna 2007. Budući da je u trenutku donošenja rješenja u povodu zahtjeva predlagatelja o njihovoj optužbi za kažnjivo djelo za koje terete okrivljenika M. Z. u ovom postupku pravomoćno odlučeno, kao kraj pravno relevantnog razdoblja valja uzeti datum primitka odluke Županijskog suda u Splitu, a to je 20. listopad 2011. (u odnosu na predlagateljicu S. F.), odnosno 3. studeni 2011. (u odnosu na predlagatelja M. S.). Naime, predlagatelji su tek tada saznali da je nadležni sud odlučio o njihovoj optužbi za kazneno djelo. Stoga pravno odlučno razdoblje u odnosu na predlagateljicu S. F. traje 4 (četiri) godine i 26 (dvadesetšest) dana, a u odnosu na predlagatelja M. S. 4 (četiri) godine, 1 (jedan) mjesec i 10 (deset) dana.

Iz neposredno utvrđenog stanja spisa proizlazi da Općinski sud u Supetru nije postupao učinkovito i sukladno načelu koncentracije i ekonomičnosti postupka. Naime, okolnost što je privatna tužba podnesena tome sudu 24. rujna 2007., a prva radnja u postupku – nalog za određivanje glavne rasprave - poduzeta tek 9. srpnja 2009., sama po sebi ukazuje na to da je već u samom početku postupka došlo do neopravdanog zastoja u trajanju od 1 (jedne) godine, 9 (devet) mjeseci i 15 dana. Do daljnjeg zastoja u postupku u trajanju od šest mjeseci i jedanaest dana dolazi u razdoblju od dostavljanja uređene privatne tužbe 6. studenog 2009. pa do određivanja sljedeće glavne rasprave nalogom od 17. svibnja 2010. Nakon što je spis ustupljen Općinskom sudu u Splitu kao drugom stvarno nadležnom sudu, dolazi do promptnog postupanja budući da je raspravni sudac u roku od trinaest dana od primitka spisa u rad (13. listopad 2010.) nalogom od 26. listopada 2010. odredio glavnu raspravu za 13. prosinca 2010., a potom za 11. siječnja 2011., kada je glavna rasprava i dovršena, a sljedeći dan, odnosno 12. siječnja 2011. i objavljena presuda. Prvostupanjska je presuda u kratkim rokovima pisano izrađena i dostavljena strankama, a potom je spis, po žalbi privatnih tužitelja, dostavljen Županijskom sudu u Splitu. Premda je taj sud u roku od samo pet dana od primitka spisa donio odluku povodom žalbi protiv prvostupanjske presude, spis je vraćen Općinskom sudu u Splitu tek nakon gotovo pet mjeseci od donošenja drugostupanjske odluke. Premda se postupanje sudova nakon ustupanja spisa Općinskom sudu u Splitu može ocijeniti sukladnim načelima ekonomičnosti i koncentracije glavne rasprave, pri čemu je postupak i pravomoćno okončan, činjenica što je taj kazneni postupak već na samom početku bio u potpunom zastoju gotovo polovicu pravno relevantnog razdoblja, uz naglasak da se ne radi o složenom predmetu te da je riječ o kaznenom djelu (kazneno djelo samovlasti iz čl. 329. KZ-a) s najkraćim zastarnim rokovima propisanima KZ-om, pri čemu predlagatelji svojim ponašanjem nisu doprinijeli duljini trajanja sudskog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je zbog neopravdanog zastoja u postupanju Općinskog suda u Supetru predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava te čl. 4. i čl. 27. st. 1. ZS-a.

Budući da je prije donošenja ovog rješenja kazneni postupak u odnosu na koji je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku pravomoćno dovršen, o čemu i predlagatelji imaju saznanja, predlagateljima je samo određena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dok Županijskom sudu u Splitu nije naložen rok u kojem je dužan donijeti odluku u navedenom kaznenom postupku.

Određujući visinu naknade primjerene povredi prava koju predlagatelji trpe neučinkovitim postupanjem sudova, uzeta je u obzir duljina trajanja pravno relevantnog razdoblja, radnje koje su sudovi poduzeli tijekom tog razdoblja, priroda i složenost postupka, zatim činjenica da nije utvrđen doprinos predlagatelja duljini postupka te značaj koji je vođenje tog postupka imalo na njihova druga prava i obveze. Uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu i trenutne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, ocijenjeno je da naknada primjerena povredi prava na suđenje u razumnom roku koju predlagatelji trpe iznosi 2.000,00 kuna u odnosu na svakog od predlagatelja.

Slijedom svega izloženoga, trebalo je zahtjev predlagatelja M. S. i S. F. prihvatiti i, na temelju čl. 28. st. 1. ZS-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 12. siječnja 2012.

Sudac:

Žarko Dundović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.