II Rev-41/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

BroJ: II Rev-41/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljanom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Mladena Žuvele, Zlatka Crnica i Vesne Milošević kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. u stečaju Z. koga zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik, u Z., protiv tuženika T. Z., koga zastupa punomoćnik mr. V. T., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 3,859.100 (385,90 konv.) dinara, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Višeg privrednog suda Hrvatske Zagreb od 26. svibnja 1987. br. P-1288/87-2, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 11. studenog 1986. br. P-3812/86, u sjednici održanoj dana 10. srpnja 1991,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda, kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 3.859.100 prijašnjih (385,90 konvertibilnih) dinara sa 64% kamata od 27.XI.1985. do 5.1.1986. a od.1.1.1986. 71% kamata do isplate i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 121.602 prijašnja (12,10 konvertibilna) dinara.

Protiv drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestepeni sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), jer nižestepene presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude o ovom sporu.

Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386 ZPP).

Utvrđeno je, da je nad tužiteljem rješenjem Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 31. listopada 1985. godine br. St-7/85, otvoren stečajni, postupak i da je isto rješenje stavljeno na oglasnu ploču istog dana 1.XI.1985. godine, te da je tuženik naplatio tri (3) mjenice u vrijednosti utuženog iznosa dana 3. prosinca 1985. godine.

Nižestepeni sudovi su pravilno primijenili, materijalno pravo kada su udovoljili tužbenom zahtjevu, jer su zaključili da na dan otvaranja stečajnog postupka nastaju pravne posljedice tog postupka i od tada prestaje mogućnost naplate vjerovnika osim u stečajnom postupku.

Neosnovano se prigovara u reviziji, da pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka ne nastaju dok odluka o otvaranju stečajnog postupka nije objavljena u „Sl. listu SFRJ", jer su se prvostepeni sudovi pravilno poznali na odredbu čl. 139. st. 1. tada važećeg teksta Zakona o sanaciji i prestanku organizacija udruženog rada prema kojem, pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastaju na dan kad je oglas o otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj ploči suda.

Tada se u smislu propisa navedenog zakona oblikuje stečajna masa, prestaju ovlaštenja dotadašnjih organa i vjerovnici su dužni svoja potraživanja prijaviti i naplatu ostvarivati u stečajnom postupku, a ne mimo njega (npr. čl. 140, 143, 144, 170, 190, 194. i 196. spomenutog Zakona).

Dakle, kada je tuženik svoje potraživanje naplatio za vrijeme otvorenog stečajnog postupka nad tužiteljem a mjenice putem kojih je on naplatio svoje potraživanje ušle su u stečajnu masu, tada je tuženik obvezan da vrati dobiveni iznos tužitelju budući da nije postupao u skladu s navedenim zakonom. Pri tome nije bilo potrebno da se utvrđuje da li je na taj način tužitelju nastala šteta odnosno da li je na strani tužitelja došlo do bezrazložnog obogaćenja tj. nije se trebalo baviti primjenom odredaba čl. 154. odnosno 210. st. 4. Zakona o obveznim odnosima.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 10. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v.r.