Legislator Case Law & Legislation
I Kž-55/1999-5 AI generated

I Kž-55/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-55/1999-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Damira Kosa, Ante Potrebice i Ane Garačić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. V., zbog kaz. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 13. studenog 1998. godine broj K- 38/98, u sjednici održanoj 03. srpnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-55/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93, predložilo je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 55/1999-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Damira Kosa, Ante Potrebice i Ane Garačić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. V., zbog kaz. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 13. studenog 1998. godine broj K- 38/98, u sjednici održanoj 03. srpnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. S. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom opt. S. V. je proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, pobliže činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci, i po čl. 34. st. 1. KZRH, uz primjenu čl. 38. toč. 2. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. ožujka do 12. travnja 1994. godine, te mu je izrečena sigurnosna mjera oduzimanje predmeta iz čl. 64. st. 1. OKZRH.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik, po branitelju B. K., odvjetniku iz O.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne strožu kaznu.

I Kž 55/1999-5

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93, predložilo je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Na zahtjev branitelja, na temelju čl. 361. st. 1. ZKP/93, o sjednici vijeća ovoga suda obaviješten je on i optuženik, pa kako nisu pristupili, to je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 361. st. 4. ZKP/93, a u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu optuženika, osim zbog odluke o kaznenim sankcijama.

Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne postupovne povrede i povrede krivičnog zakona.

Žalitelj navodi kako je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93, jer da je izreka prvostupanjske presude proturječna razlozima presude, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a dati razlozi da su nejasni i proturječni, zatim, tvrdi da postoji povreda krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 1. ZKP, jer da "nije utvrđeno da bi djelovanje optuženika bilo kazneno djelo za koje se tereti".

Suprotno proizvoljnim i paušalnim tvrdnjama žalitelja, izreka presude je jasna i određena, sukladna je njenim razlozima izloženim u obrazloženju presude, ti razlozi su dati za sve odlučne činjenice i između njih nema proturječja upravo u odnosu na takve činjenice, dok je kazneni zakon pravilno primijenjen na činjenično stanje utvrđeno izrekom presude.

Stoga je neosnovana žalba zbog povrede zakona na koje žalitelj ukazuje, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP/93, nisu nađene ni druge povrede zakona na čije postojanje pazi prvostupanjski sud po službenoj dužnosti.

Neosnovano se žali optuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, žalitelj prigovara ocjeni iskaza oštećenika i njegove izvanbračne supruge, tvrdeći kako se kroz cijelo obrazloženje presude proteže "uvjerljivost" njihovih iskaza, a oni da su suprotni s drugim dokazima i utvrđenjima, nakana usmrćenja oštećenika da je u najmanju ruku sporna, jer da nije razjašnjeno je li "oštećenik u trenutku ispaljenja (hitaca iz pištolja) napadao optuženika sjekirom ili ne", s koje udaljenosti je optuženik pucao, u kojem smjeru i s kojom namjerom, da je ostala sporna težina ozljede koje je oštećenik zadobio (teška ili teška i po život opasna povreda), a nepotpuno utvrđenje

I Kž 55/1999-5

činjeničnog stanja vidi u tome što nisu neposredno saslušani vještaci balističke i sudsko medicinske struke i provela djelomična rekonstrukcija događaja u nazočnosti takvih vještaka.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, na temelju provedenog postupka, unutar kojega je izveo sve potrebne dokaze ili neposrednim izvođenjem tih dokaza (osim optuženika, ispitani su svjedoci ošt. B. T., te M. J. i Z. Č.) ili uz suglasnost stranaka, čitanjem ostalih dokaza, uključujući tu i nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka D. B., sve odlučne činjenice raspravio i pouzdano utvrdio i pravilno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

Osim toga, prvostupanjski je sud odista opširno, ali u svemu i valjano obrazložio na temelju kojih dokaza i iz kojih razloga je utvrdio da je optuženik počinio upravo terećeno kazneno djelo, pa budući da ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge pobijane presude i ne nalazi za potrebno da ih u cijelosti ponavlja, to se navodi tek slijedeće:

Prava je nekritičnost optuženika kada tvrdi da je postupao u nužnoj obrani, da je pucao vidjevši u oštećenika sjekiru, s kojom mu se, navodno, ovaj približavao, budući da se on ni nema pravo pozivati na nužnu obranu. Jer, kako je to utvrđeno tijekom postupka, a nije ni sporno, nakon što je oštećenik napustio ugostiteljski objekt i trčao prema svojoj kući udaljenoj najmanje 150-200 metara, optuženik je trčao za njim s pištoljem, za njim je ušao i u njegovo dvorište gdje ga je uočio i u njega pucao, pa ga je jednim hicem i pogodio i nanio mu prostrjelnu ozljedu trbuha s ozljedom mokraćnog mjehura. Ta povreda je bila teška i po život opasna, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka D. B. (l. 70). Optuženik je, dakle, napadač, a onda nije ni odlučno je li ošt. B. T. uzeo sjekiru koja je bila na dvorištu ili ne vidjevši optuženika.

Kada je optuženik pucao iz pištolja u pravcu tijela oštećenika, onda je on sasvim sigurno postupao u nakani, s direktnim umišljajem da liši života oštećenika.

Iako za postojanje predmetnog kaznenog djela nije odlučna sama težina ozljede nanijeta oštećeniku, treba reći da je u konkretnom slučaju, na temelju vještačenja, kako je to gore već navedeno, utvrđeno da je oštećenik zadobio tešku i po život opasnu ozljedu, a nije odlučno to što je u "izvješću" navedeno da se radi o (običnoj) teškoj tjelesnoj povredi.

Kako je, dakle, prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza, pa i same obrane optuženika, raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice, to nije bilo ni potrebno da izvodi bilo kakve daljnje dokaze, niti su stranke imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Stoga je neosnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, a optuženika još zbog odluke o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta.

Smatrajući da je kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom, suviše blaga, državni odvjetnik ukazuje na samu težinu djela i njegove posljedice, jer je život oštećenika spašen samo zbog pravodobno mu ukazane liječničke pomoći, tvrdi kako niti jedna od utvrđenih olakotnih okolnosti ne predstavlja i osobito olakotnu okolnost, pa da takva kazna nije primjerena kako zahtjevima

I Kž 55/1999-5

generalne prevencije, tako ni društvenoj opasnosti samog djela, dok optuženik navodi da se s obzirom na utvrđene činjenice izrečena sankcija ukazuje neprimjerenom i neutemeljenom.

Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje visine kazne (str. 10 st. 3 presude), čemu žalitelji ne prigovaraju, pa cijeneći njihov broj, posebno činjenicu da je optuženik u vrijeme događaja bio smanjeno ubrojiv, da je djelo ostalo u pokušaju i da se događaj zbio još u trećem mjesecu 1994. godine, izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, uz opravdanu primjenu odredaba o ublažavanju kazne, jest u svemu primjerena i podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Stoga su neosnovane žalbe stranaka zbog odluke o kazni.

Ovaj sud je ispitao i odluku o sigurnosnoj mjeri oduzimanje predmeta iz čl. 64. OKZRH, kojom je od optuženika oduzet jedan pištolj, s okvirom i četiri metka i pri tome našao da je to pravilna i zakonita odluka.

Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 03. srpnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.