Rev-2739/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2739/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. R. iz S., koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., protiv prvotuženog S. M. iz S., drugotužene N. M. iz S., trećetužene G. M. iz S., i četvrtotuženog J. M. iz S., koje sve tuženike zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-278/10 od 2. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1914/05 od 23. veljače 2010., u sjednici održanoj 29. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

„I. Dužni su tuženici ad 1. i 2. solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 42.137,79 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od 9. travnja 2003. do isplate.

II. Dužni su tuženici ad 1. i ad 2. solidarno i u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici počinjeni joj parnični trošak obračunat prema visini tužbenog zahtjeva iz točke I. tužbe.

III. Dužni su tuženici ad 3. i 4. solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 42.137,79 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od 9. travnja 2003. do isplate.

IV. Dužni su tuženici ad 3. i ad 4. solidarno i u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici počinjeni joj parnični trošak obračunat prema visini tužbenog zahtjeva iz točke I. tužbe.“

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženicima troškove parbenog postupka u iznosu od 20.787,00 kn.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica osobno (podnesak od 26. listopada 2011.) pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) i po odvjetniku I. M. (podnesak od 26. listopada 2011.) pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, s prijedlogom ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 91.a ZPP propisano je da stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik.

Iznimno od st. 1. ovog članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit.

Stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz st. 2. ovog članka, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

Kako je reviziju (podnesak od 26. listopada 2011. – list 61 do 63 spisa) podnijela osobno tužiteljica O. R., dakle stranka u postupku, koja nije u smislu odredbe čl. 91. st. 3. ZPP u vezi st. 2. tog članka uz reviziju priložila izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, a što nije učinila ni u prijašnjem tijeku postupka, takva revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni time, da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Tužiteljica je u reviziji (podnesak punomoćnika tužiteljice odvjetnika I. M. od 26. listopada 2011. – list 64 do 66 spisa) navela da:

„.. odluka u ovoj pravnoj stvari ovisi o slijedećem materijalnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

1. (ne)mogućnost izigravanja obveze preuzete ugovorom o posredovanju sklapanjem ugovora o prometu nekretnina, nakon uspješnog posredovanja, od strane bračnih drugova potpisnika ugovora o posredovanju odnosno bračni drugovi koji zajedno sudjeluju u prometu nekretnina dajući usmeni ili pismeni nalog posredniku, obvezni su, po uspješnom posredovanju, isplatiti posredniku ugovorenu posredničku proviziju, neovisno o okolnosti koji je od bračnih drugova potpisao ugovor o posredovanju odnosno ugovor o prometu nekretnina (čl. 813., 816., 818., 822., 823. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/954, 7/96, 92/96, 112/99, 88/01).“

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Naime, kako je riječ o izvanrednoj reviziji, Vrhovni sud nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naprijed citirani navod tužiteljice prema shvaćanju ovoga suda nije određeno i individualizirano materijalnopravno pitanje, jer iz navedenog nije jasno koje to konkretno pravno pitanje tužiteljica postavlja.

S obzirom da revizija tužiteljice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži niti jedno određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tužiteljice nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 29. travnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.