Supreme Court dismisses appeal as unfounded, upholding ownership rights based on factual findings and procedural compliance.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as unfounded, upholding the lower courts' decision regarding property ownership. The plaintiff argued for a significant procedural error and factual discrepancies in the first-instance judgment, claiming the defendant lacked legal grounds for half ownership. The court rejected these claims, finding no contradictions in the record and confirming that the parties had fulfilled their agreement to jointly build and divide the property.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku (ZPP); čl. 385. st. 3; čl. 393.; An appeal based on alleged factual errors or procedural violations is dismissed if the lower court's findings are supported by the record and the appeal fails to demonstrate a material breach of procedure.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2827/1991-2.
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja P. M. iz L., koga zastupa S. D., odvjetnik iz Z., protiv tuženoga P. S. iz L., koga zastupa N. K., odvjetnik iz R., radi utvrdjenja prava vlasništva i izdanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 10. VII. 1991. br. Gž-228/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Opatiji od 12. listopada 1988. br, P-276/84, u sjednici održanoj dana 24. ožujka 1992,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Okružnog suda u Rijeci od 10. srpnja 1991. godine br. Gž-228/91 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Opatiji od 12. listopada 1988. godine br. P-276/84 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrdjuje se da je tužitelj P. M. iz L. isključivi vlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul. 1095 k.o. O. koje se sastoje od zč. 336/1 kuća, dvorište i livada sa površinom od 1333 m[2] , što je tuženik P. S. dužan priznati te navedene nekretnine predati u isključivi posjed tužitelju kao i izdati tabularnu ispravu sposobnu za zemljišno knjižni prenos 1/2 dijela navedenih nekretnina sa svog imena na ime tužitelja, koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi parnični trošak, a sve to u roku.od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja." Pod II izreke prvostepene presude tužitelj je obavezan tuženome naknaditi parnične troškove u iznosu od 410.,- HRD u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.
Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju tužitelj zbog, bitne povrede odredaba parničnog postupka te predložio da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženi je izjavio odgovor na reviziju u kojem osporava navode revizije i predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.
Na reviziju tužitelja nije se izjasnio nadležni javni tužitelj.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj u reviziji navodeći da postoji bitna razlika u onome što su izjavili svjedoci i onome što o tim iskazima navodi prvostepeni sud, a isto tako da u pobijanoj presudi drugostepeni sud nije pravilno ocijenio žalbene razloge te općom formulacijom prihvatio netočna i pogrešna utvrdjenja prvostepenog suda.
Detaljnim pregledom sadržaja spisa ovaj revizijski sud ne nalazi proturječnosti izmedju sadržaja spisa i obrazloženja nižestepenih presuda. Naprotiv, nižestepene presude su jasne i logične te sadrže obrazloženje o svim odlučnim činjenicama za rješenje ovog spora.
Prvostepeni sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza utvrdio da su stranke dogovorile da će zajednički izgraditi sporni objekt i da će svakome od njih pripasti po jedan stan, te da je takav dogovor i u cijelosti realiziran time što je tuženi od 1978. uselio u prizemni stan, mirno i nesmetano ga koristio sve do podnošenja tužbe u ovom sporu god. 1984.
Nesporna je činjenica da je tužitelj financirao izgradnju objekta, ali isto tako je nesporno da je brigu oko gradnje i radova izvodio, tuženi, pa slijedom toga nema osnova tvrdnja tužitelja da tuženi nema pravnog osnova za stjecanje 1/2 dijela sporne kuće.
Činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostepeni sud ne može se sa uspjehom pobijati u reviziji obzirom na odredbu čl. 385. st. 3 Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91), pa stoga nisu ocijenjivani revizijski razlozi kojima se pobija utvrdjeno činjenično stanje.
Nakon što su utvrdjene odlučne činjenice da su stranke ugovorile da će sporni objekt biti zajednički, da su u zemljišnim knjigama upisani svaki u 1/2 dijela, da je dogovor u cijelosti realiziran pred više od pet godina prije podnošenja tužbe, da je kroz to vrijeme svaka od stranaka nesmetano raspolagala svojim dijelom objekta, nižestepeni sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava zaključili da tužitelj nema pravnog osnova zahtijevati da se utvrdi da je isključivi vlasnik cijelog objekta, pa je pravilno odbijen tužbeni zahtjev.
Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tužitelj u reviziji, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti, reviziju kao neosnovanu.
U Zagrebu, 24. ožujka 1992.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.