II Kž-841/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-841/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice – tajnice u odjelu Sanje Katušić Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. C. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. studenog 2001.godine, br. K-125/01, o produljenju pritvora nakon nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 27. studenog 2001.godine

r i j e š i o j e :

Žalba opt. Ž.C. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 104. st. 3. ZKP, produljen je iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3 ZKP pritvor protiv opt. Ž.C., nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu opt. Ž.C. po branitelju E.T., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno produljio pritvor protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, te dao valjane razloge o opstojnosti navedene pritvorske osnove, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, kao što je već ranijim ovosudnim rješenjem navedeno (listovi 147 i 148 spisa), u ovom je postupku optuženik nepravomoćno proglašen krivim i osuđen zbog držanja radi prodaje i prodaje opojne droge heroin u količini od 19,48 grama, a uz to je bez zaposlenja i stalnih izvora prihoda, te prema nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra (list 64 spisa) ovisnik blažeg stupnja. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da je ranije nepravomoćno suđen zbog istovrsnog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u kojem postupku je pušten iz pritvora 03. ožujka 2000.godine, a u predmetnom je postupku nepravomoćno osuđen za djelo počinjeno u travnju 2000.godine, dakle nedugo nakon spomenutog puštanja iz pritvora. Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, i po mišljenju ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, u cijelosti opravdavaju opstojnost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3 ZKP, jer iz njih proizlazi bojazan da će optuženik na slobodi ponovno počiniti kazneno djelo, pa time ne dolazi u obzir ni primjena neke od mjera opreza.

Ostalim žalbenim navodima pobija se zaključak prvostupanjskog suda o dokazanosti kaznenog djela, za koje je optuženik oglašen krivim, a o čemu povodom žalbe na rješenje o produljenju pritvora ne može odlučivati ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, već to može biti predmet žalbe na presudu, pa onda i odluke drugostupanjskog suda po takvoj žalbi.

Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 27. studenog 2001.godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.