Legislator Case Law & Legislation
Revr-1283/2015-2 AI generated

Supreme Court allows appeal, quashing lower court rulings on termination due to flawed performance assessment criteria.

Case Number Revr-1283/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court accepted the employee's appeal, quashing the district court's confirmation of the employer's termination decision. The court found that the employer failed to transparently explain the performance criteria used to select the employee for redundancy, violating procedural requirements for collective consultation. Consequently, the lower courts incorrectly applied the law by assuming the termination was lawful without addressing these procedural defects.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 149. st. 4. ZR-a; Čl. 107. st. 3. i 4. ZR-a; Čl. 395. st. 2. ZPP; Čl. 166. st. 3. ZPP: When an employer fails to transparently explain the criteria used for performance assessment in redundancy programs, the resulting termination decision is procedurally flawed, requiring the quashing of lower court rulings and remittal for a new trial.

Keywords

AI generated
termination of employment performance assessment criteria redundancy program collective consultation procedural defect remittal for retrial labor law

Cited Legislation

AI generated
Čl. 149. st. 4. ZR-a
Stoga savjetovanje tuženika s radničkim vijećem nije provedeno na način kako to propisuje odredba čl. 149. st. 4. ZR-a.
Čl. 107. st. 3. i 4. ZR-a
Čl. 395. st. 2. ZPP
Čl. 166. st. 3. ZPP
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Cited Case Law

AI generated
Revr 1505/2016-2 od 12. rujna 2017.
ZR-a, a što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja radi utvrđivanja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu (tako i ovaj sud u Revr 1505/2016-2 od 12. rujna 2017.).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1283/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J. & V. j. t. d. u Z., protiv tuženika H. T. d.d. Z., OIB: ..., radi utvrđenja ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-89/14-2 od 9. travnja 2015., kojom su potvrđene presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1509/12-22 od 25. studenoga 2013. i dopunska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1509/12-24 od 9. prosinca 2013., u sjednici održanoj 13. prosinca 2017.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-89/14-2 od 9. travnja 2015., presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1509/12-22 od 25. studenoga 2013. i dopunska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1509/12-24 od 9. prosinca 2013. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja J. Š. iz Z., ..., OIB: ..., koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna procjena učinka tužitelja J. Š. i to „Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija“ za 2011., donesena od tuženika H. T. d.d. po M. P., dostavljena tužitelju dana 31. ožujka 2012. godine.

II. Utvrđuje se da odluka o otkazu ugovora o radu, broj: H3-20763-2012 od 23. ožujka 2012., kojom tuženik H. T. d.d., ..., Z., otkazao tužitelju J. Š. iz Z., ..., ugovor o radu broj: H3- 37925-33-2011, od 1. travnja 2011., nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao."

II/Nalaže se tužitelju J. Š. iz Z., ..., OIB: ..., naknaditi tuženiku H. T. d.d. Z., ..., OIB: ..., trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 kn, u roku od 8 dana."

Dopunskom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja J. Š. iz Z., ..., OIB: ... koji glasi:

"Nalaže se tuženiku H. T. d.d. Z., ..., OIB: ... vratiti tužitelja J. Š. iz Z., ..., OIB: ... na rad prema otkazanom ugovoru o radu na radno mjesto viši suradnik za upravljanje mrežom, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužitelja, sve u roku od 8 dana.""

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuju se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1509/12-22 od 25. studenoga 2013. i dopunska presuda istog suda poslovni broj Pr-1509/12-24 od 9. prosinca 2013."

Protiv navedene presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i čl. 354. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju, preinači pobijanu presudu i presudu suda prvog stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja presuda suda drugog stupnja sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude sud drugog stupnja daje valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Prema odredbi čl. 385. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizija se može podnijeti i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Obzirom na to da u postupku pred sudom drugog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (koja postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude), to se tužitelj neosnovano poziva na navedenu povredu u revizijskom stadiju postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom procjene učinka tužitelja pod nazivom planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija za 2011. od 31. ožujka 2012., da je odluka o otkazu ugovora o radu broj H320763-2012 od 23. ožujka 2012. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu br. H3-37925-33-2011 od 1. travnja 2011. nedopuštena, da radni odnos kod tuženika nije prestao i da tuženik vrati tužitelja na radno mjesto viši suradnik za upravljanje mrežom odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužitelja.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda koja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja proizlazi:

- da je tuženik Odlukom o otkazu Ugovora o radu broj H3-20763-2012 od 23. ožujka 2012. (dalje: Odluka o otkazu) otkazao zbog poslovno uvjetovanih razloga Ugovor o radu broj H3-37925-33-2011 od 1. travnja 2011. tužitelju koji je radio na radnom mjestu Viši suradnik za upravljanje mrežom, zbog poslovno uvjetovanih razloga;

- da je tužitelj protiv odluke o otkazu pravovremeno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu u ovom predmetu;

- da je u zahtjevu za zaštitu prava protiv odluke o otkazu sadržan i zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o procjeni učinka za 2011. godinu;

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj, sukladno Programu zbrinjavanja viša radnika, utvrđen viškom jer je pripajanjem T-M. d.o.o. H.-u d.d. i pripadajućom centralizacijom tehničkih funkcija došlo do povećanja učinkovitosti organizacijskih jedinica, da su tržišni trendovi i trendovi u korisničkim navikama nametnuli napuštanje podjele na fiksne i mobilne usluge zbog čega je nužno napuštanje podjele na tehničko osoblje koje se bavi samo T-C. i T-M. uslugama/tehnologijama te da se provela optimizacija pojedinih procesa s ciljem automatizacije i ubrzanja tehnološkog procesa kao i reorganizacija poslovnih procesa u cilju unapređenja korisničkog zadovoljstva zbog čega je nastala nepovoljna klima za daljnja ulaganja koja je dovela do značajnog smanjivanja investicija.

- da je tuženik dana 21. veljače 2012. donio Program zbrinjavanja viška radnika (dalje: Program);

- da je Hrvatski zavod za zapošljavanje (u očitovanju od 27. veljače 2012.) naveo da je Program sačinjen sukladno odredbama čl. 120. - 122. ZR-a;

- da je tužitelj za 2011. godinu ocijenjen sa 0,6;

- da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu tužitelju proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem;

- da se Radničko vijeće protivilo namjeravanoj Odluci o otkazu tužitelju jer je smatralo da je sam Program nezakonit i da tuženik nije dostavio podatke po radnim jedinicama o broju radnika na određeno vrijeme zbog povećanog obima posla, podatke o broju radnika i radnim mjestima na kojima su tijekom 2010. i 2011. zapošljavani novi radnici, niti podatke o prekovremenim satima po radnim jedinicama u kojima je utvrđen tehnološki višak kao i da nije navedeno koje je to poslove radnik prestao obavljati, niti je obrazloženo zašto nije moguće obrazovati ili osposobiti tužitelja za druge poslove, niti na koji način je ocijenjena radna efikasnost radnika i na koji način su primijenjeni zakonski i dodatni kriteriji,

- da je radnicima koji su utvrđeni kao višak bilo omogućeno testiranje i edukacija u svrhu ponude obavljanja poslova u kontaktnim centrima H.-a i na određenim radnim mjestima,

- da je Programom utvrđen višak 9 radnika, od ukupno 44, koji su radili na radnom mjestu Viši suradnik za upravljanje mrežom, da je tuženik uveo kao dodatni kriterij za otkazivanje procjenu učinka radnika za 2010. i 2011. godinu te da je tužitelj ukupno ostvario 13,00 bodova,

Pošavši od navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je ocijenio da je tuženik prije otkazivanja proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem sukladno odredbi čl. 149. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) pri čemu zaključuje da se poslodavac prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije bio dužan savjetovati s Radničkim vijećem u pogledu uvođenja novih tehnologija koje su doprinijele smanjenju obima posla i smanjenju potrebe za dotadašnjim brojem radnika na pojedinim radnim mjesta obzirom da je odluka o uvođenju novih tehnologija autonomno pravo poslodavca, kao i da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu tužitelju i da nije povrijedio odredbe čl. 107. st. 2. i st. 4. ZR-a, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio stav suda prvog stupnja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Osnovano tužitelj ukazuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvarena pogrešna primjena materijalnog prava.

Odredbom čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

Autonomno je pravo poslodavca da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

Međutim, poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima (čl. 107. st. 2. ZR-a), dok odredba čl. 107. st. 3. ZR-a propisuje da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a prema stavku 4. poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju koji je radio na radnom mjestu višeg suradnika za upravljanje mrežom tuženik je donio na temelju Programa zbrinjavanja viška radnika prema kojem je bilo potrebno smanjiti broj radnika na tim radnim mjestima radi unapređenja korisničkog zadovoljstva zbog čega je nastala nepovoljna klima za daljnja ulaganja koja je dovela do značajnog smanjivanja investicija.

Međutim, nesporno je da se navedenom programu zbrinjavanja viška radnika radničko vijeće tuženika protivilo. Naime, kriterije za uvrštavanje u program zbrinjavanja viška radnika tuženik je definirao tako da zakonski kriteriji iznose 30% bodova, a dodatni kriteriji koji se određuju prema procjeni učinka radnika za 2010. i 2011. iznose 70% bodova, ovisno o ocjeni prema procjeni učinka za svakog pojedinog radnika.

Voditeljica grupe, koja je bila ovlaštena za ocjenjivanje (svjedokinja M. P.), ocijenila je tužitelja sa 0,6 bodova za 2011. godinu što je rezultiralo uvrštavanjem tužitelja u Program, dok je službena ocjena dostavljena tužitelju zajedno s odlukom o otkazu. Slijedi da u trenutku uvrštavanja tužitelja u program zbrinjavanja viška radnika ocjena nije bila poznata tužitelju, ali ni Radničkom vijeću prilikom savjetovanja o otkazu ugovora o radu tužitelju.

Poslodavac, koji je izabrao da dodatni kriteriji budu primarni i nose 70% bodova u ocjeni kojem radniku će otkazati ugovor o radu, bio je dužan i Radničkom vijeću kao i u ovom postupku dokazati na koji način je izvršio komparaciju svih radnika na istom radnom mjestu koji obavljaju iste poslove i svoju ocjenu objasniti kako u odnosu na elemente ocjenjivanja tako i u odnosu na sve radnike kojima je dao prednost.

Uz sve navedeno ni radničkom vijeću nisu bili objašnjeni ni dostavljeni kriteriji na temelju kojih je ocijenjen učinak na temelju kojega je tužitelj uvršten u Program, sve kako bi se Radničko vijeće moglo očitovati o otkazu ugovora o radu tužitelju. Stoga savjetovanje tuženika s radničkim vijećem nije provedeno na način kako to propisuje odredba čl. 149. st. 4. ZR-a.

Zbog toga nije pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju postupio u skladu s odredbom čl. 107. st. 3. i 4. ZR-a, a što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja radi utvrđivanja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu (tako i ovaj sud u Revr 1505/2016-2 od 12. rujna 2017.).

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice-koje se odnose na ocjenu transparentnosti kriterija kojima se poslodavac rukovodio prilikom donošenja ocjene o učinkovitosti radnika, a samim time i njegova uvrštavanja u program zbrinjavanja viška radnika, o čemu ovisi odluka o zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sudovi će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 13. prosinca 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.