Rev-x-1074/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1074/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja D. K., OIB ..., 2. tužiteljice N. K., OIB ..., 3. tužiteljice I. K., OIB ..., 4. tužitelja T. K., OIB ... i 5. tužiteljice M. K., OIB ..., svi iz Z., koje zastupa punomoćnica A. I. odvjetnica u Z., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1.-5. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1087/17-2 od 12. lipnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1000/14-98 od 22. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2018.

p r e s u d i o j e:

Revizija 1. tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Revizija 2., 3., 4., i 5. tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu odlučeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o., Z., isplatiti I- tužitelju D. K. iz Z., iznos od 1.056.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, II-tužiteljici N. K. iz Z., iznos od 200.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, III-tužiteljici I. K. iz Z., iznos od 200.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, IV-tužitelju T. K. iz Z., iznos od 200.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate i V-tužiteljici M. K. iz Z., iznos od 200.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, te troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv presude suda drugog stupnja 1.-5. tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji predlažu prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu odluku, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija 1. tužitelja je neosnovana dok je revizija 2., 3., 4. i 5. tužitelja nedopuštena.

Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 392. a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

U ovom predmetu revizija je dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u odnosu na 1. tužitelja, budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna u odnosu na 1. tužitelja.

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju se poziva 1. tužitelj u svojoj reviziji, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji 1. tužitelja, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturiječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je naknada materijalne i nematerijalne štete koju su tužitelji pretrpjeli ozljeđivanjem 1. tužitelja u štetnom događaju od 13. srpnja 2003.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je 1. tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi od 13. srpnja 2003. na državnoj cesti broj 1 od smjera R. u smjeru K. u naselju kod kbr. ... kada je upravljajući motociklom u oštrom lijevom zavoju naletio na šoder i izgubio kontrolu nad vozilom te izletio sa ceste i ozlijedio se.

U postupku pred sudovima nižeg stupnja prigovor promašene pasivne legitimacije utvrđen je uz obrazloženje:

- da su tužitelji na ročištu 20. veljače 2017. izmijenili činjeničnu osnovu tužbe navodeći da je uzrok nastanka štetnog događaja isključivo šljunak na cesti,

- da je do nezgode došlo u vrijeme važenja Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ br. 100/96 – dalje: ZJC),

- da je prema odredbi čl. 14. ZJC propisano da su poslovi održavanja javnih cesta planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovno i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovnog i izvanrednog održavanja javnih cesta, planiranje, stručni nadzor i kontrola izvođenja radova održavanja javnih cesta, odlučivanja o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnim cestama, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, ophodnja, obavješćivanje javnosti o stanju prohodnosti javnih cesta, izvanrednim događajima na njima i o meteorološkim uvjetima značajnim za sigurno odvijanje prometa, vođenje podataka o javnim cestama, dok je u st. 2. propisano da radovi izvanrednog održavanja javnih cesta mogu se izvoditi samo na temelju tehničke dokumentacije,

- da je prema čl. 15 ZJC propisano da se dio javne ceste koja prolazi kroz naselje održava kao sastavni dio te javne ceste, osim sustava za odvodnju, javne rasvjete, zelene površine, pothodnika i nathodnika u funkciji pješačkog prometa, biciklističke i pješačke staze, tramvajske odnosno željezničke pruge, čišćenje javnih cesta osim čišćenja snijega,

- da je u čl. 3. st. 1. toč. 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 26/03) propisano da komunalne djelatnosti u smislu ovog zakona su održavanje javnih površina, dok je u st. 9. propisano da pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kada se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

Odredbom čl. 19. ZJC propisana je odgovornost tuženika za naknadu štete uzrokovane korisniku stanjem javne ceste. Međutim odredbom čl. 15. istog zakona propisan je izuzetak za dio javne ceste koja prolazi kroz naselje. Prema navedenoj odredbi iz poslova održavanja dijela javne ceste u naselju izuzeti su poslovi sustava za odvodnju, javne rasvjete, zelene površine, pothodnika i nathodnika u funkciji pješačkog prometa, biciklističke i pješačke staze, tramvajske odnosno željezničke pruge, čišćenje javnih cesta osim čišćenja snijega, koji poslovi se održavaju u skladu s posebnim zakonom.

Zakonom o komunalnom gospodarstvu i to člankom 3. stavkom 9. propisano je da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kada se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu. Sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu propisano je dakle, da čišćenje javne ceste koja prolazi kroz naselje ne spada u održavanje javne ceste za koje bi bio nadležan tuženik, već te poslove, kao jednu od komunalnih djelatnosti, obavlja jedinica lokalne samouprave.

Zaključivši da tuženik ne odgovara za naknadu štete uzrokovanu korisniku ceste propustima u čišćenju dijela javne ceste koja prolazi kroz naselje, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 15. Zakona o javnim cestama (tako i Revx-525/13 od 14. svibnja 2013.).

Stoga je valjalo reviziju tužitelja u odnosu na 1. tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U ovom predmetu revizija nije dopuštena u odnosu na 2., 3., 4. i 5. tužitelja, prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na te tužitelje ne prelazi 200.000,00 kuna, a ne radi se niti o slučajevima iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. u kojima je dopuštena tzv. redovna revizija.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako 2.-5. tužitelji nisu postavili određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje od kojeg ovisi odluka u ovom predmetu, to nisu ispunjene pretpostavke da bi se o reviziji tih tužitelja meritorno odlučivalo, radi čega je valjalo reviziju 2.-5. tužitelja odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP.

Zagreb, 5. rujna 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.