Rev-1194/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1194/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) P. M., 2) P. A., 3) mllj. P. V., 4) mllj. P. V. i 5. P. D., rod. C., svi iz P., 3. i 4. tužitelji zastupani po ocu i z.z. tužitelju P. M., a ovaj 2. tužiteljica i 5. tužiteljica zastupani po punomoćniku Z. A., odvjetniku iz P., protiv tužene C. d.d. Z., F. P. koju zastupa S. Lj., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 13. siječnja 1992. br. Gž-1545/91-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 30. listopada 1991. br. P-924/91-9, u sjednici održanoj dana 23. rujna 1992.

p r e s u d i o je:

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Okružnog suda u Puli od 13. siječnja 1992. godine br. Gž- 1545/91-2 tako da se odbija žalba tužene kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli broj P- 924/91-9 od 30. listopada 1991. godine.

Zahtjev tužitelja za platež troška revizije se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Puli od 30. listopada 1991 godine broj P-924/91-9 suđeno je:

"Tuženik Osiguranje C. d.d. Z., F. P. dužna je I- tužitelju P. M. na ime materijalne štete isplatiti ukupan iznos

od

225.237,50

dinara

(dvijestotinedvadesetpettisućadvijestotinetridesetsedamdinara i pedeset para) kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos s tim da na iznos od 26.237,50 dinara je dužna isplatiti eskontnu kamatnu stopu koju utvrđuje NBJ uvećanu za 20%, a koja teče od 19.10.1990.godine pa do konačne isplate, dok na iznos od 199.000,00 dinara ista kamatna stopa teče od dana donošenja presude pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan I-tužitelju P. M. na ime nematerijalne štete isplatiti 200.000,00 dinara (dvijestotinetisućadinara) sa zateznim kamatama u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećane za 20%, a koja teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan II-tužiteljici P. A. isplatiti na ime materijalne štete 6.000,00 dinara (šesttisućadinara), te iznos od 200.000,00 dinara (dvijestotisućadinara) na ime nematerijalne štete sa zatenim kamatama u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećane za 20$, a koja teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, oba navedena iznosa, sve u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan mlt. III-tužiteljici P. V. isplatiti na ime materijalne štete iznos od 2.000,00 dinara (dvijetisućedinara), te iznos od 200.000,00 dinara (dvijestotinetisućadinara) na ime nematerijalne štete, zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ, uvećane za 20%, a koja teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, oba navedena iznosa u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan mlt. IV-tužitelju P. V. isplatiti iznos od 200.000,00 dinara (dvijestotinetisućadinara) na ime nematerijalne štete, zajedno sa zakonskim kamatama u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećane za 20%, a koja kao takova teče od dana presuđenja pa do konačne isplate.

Tuženik je dužan V-tužiteljici P. D. isplatiti na ime materijalne štete iznos od 10.000,00 dinara (slovima: desettisućadinara) sa zakonskim zateznim kamatama, s time da na iznos od 4.000,00 dinara zatezna kamata u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećanu za 20% teče od 13.10.1990. godine pa do konačne isplate, a na iznos od 6.000,00 dinara zatezna kamata po toj istoj stopi teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, kao i iznos od 200.000,00 dinara (slovima: dvjestotitsućadinara) na ime nematerijalne štete zajedno sa zateznim kamatama po istoj stopi koje teku od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan svim tužiteljima solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 84.230,00 dinara u roku od 15 dana.

Zahtjevi svih tužitelja za naknadu nematerijalne štete u preostalom dijelu do ukupno 220.000,00 dinara za svakog tužitelja, se odbijaju".

Presudom Okružnog suda u Puli od 13. siječnja 1992. godine broj Gž-1545/91-2 suđeno je:

" P r e i n a č u j e se, djelomičnim uvažavanjem žalbe tužene, presuda Općinskog suda u Puli posl. br.P-924/91- 9 od dana 30. listopada 1991. godine tako da ista pravilno glasi:

"Tužena Osiguranje C. d.d. Z., F. P. dužna je I- tužitelju P. M. na ime materijalne štete isplatiti ukupan iznos

od

225.237,50

dinara

(dvijestotinedvadesetpettisućadvijestotinetridesetsedamdinara i pedesetpara) kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos s tim da na iznos od 26.237,50 dinara je dužna isplatiti eskontnu kamatnu stopu koju utvrđuje NBJ uvećanu za 20%, a koja teče od 19. X 1990. godine pa do konačne isplate, dok na iznos od 199.000,00 dinara ista kamatna stopa teče od dana donošenja presude pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

Tužena je dužna I-tužitelju P. M. na ime nematerijalne štete isplatiti 140.000,00 dinara (stotinučetrdesettisućadinara) sa zateznim kamatama u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećane za 20%, a koja teče od dana pre-suđenja pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

Tužena je dužna II-tužiteljici P. A. isplatiti na ime materijalne štete 6.000,00 dinara (šesttisućadinara),te iznos od 140.000,00: dinara (stotinučetrdesettisućadinara) na ime nematerijalne štete sa zateznim kamatama u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećane za 20% a koja teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, oba navedena iznosa, sve u roku od 15 dana.

Tužena je dužna mllj. III-tužiteljici P. V. isplatiti na ime materijalne štete iznos od 2.000,00 dinara (dvijetisućedinara),te iznos od 140.000,00 dinara (stočetrdesettisućadinara) na ime nematerijalne štete,zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećane za 20%, a koja teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, oba navedena iznosa, u roku od 15 dana.

Tužena je dužna mllj. IV-tužitelju P. V. isplatiti iznos od 140.000,00 dinara (stotinučetrdesettisućadinara) na ime nematerijalne štete, zajedno sa zakonskim kamatama u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećane za 20%, a koja kao takova teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

Tužena je dužna V-tužiteljici P. D. isplatiti na ime materijalne štete iznos od 10.000,00 dinara (desettisućadinara) sa zakonskim zateznim kamatama, s time da na iznos od 4.000,00 dinara zatezna kamata u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećanu za 20% teče od 13.

10. 1990. godine pa do konačne isplate, a na iznos od 6.000,00 dinara zatezna kamata po toj istoj stopi, teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, kao i iznos od 140.000,00 (stotinučetrdesettisućadinara) na ime nematerijalne štete zajedno sa zateznim kamatama po istoj stopi koje teku od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

Tužena je dužna svim tužiteljima solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 59.147,00 dinara u roku od 15 dana.

Zahtjevi svih tužitelja za naknadu nematerijalne štete iznad dosuđene, se odbijaju".

Protiv drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se pobijana presuda preinači na način da se tužiteljima svakome dosudi 200.000 HRD uz zakonske zatezne kamate a na ime duševne boli zbog smrti bliske osobe kao i da se obveze tuženica na platež troška revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javni tužilac Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Ovaj revizijski sud nalazi da je osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda drugostepeni sud pogrešno primijenio u ovom slučaju odredbu čl. 201. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima kao zakon Republike Hrvatske ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 57/89, te "NN" br. 53/91, 73/91), kada je preinačio prvostepenu presudu i snizio visinu naknade tužiteljima za pretrpljene duševne boli zbog smrti člana njihove uže porodice tako da je smatrao primjerenu naknadu za svakog tužitelja u iznosu od 140.000 hrvatskih dinara, a ne u iznosu kako je dosudio prvostepeni sud (200.000 konv. dinara - sada HRD).

Ovo zbog toga što ovaj revizijski sud nalazi da. je prvostepeni sud visinu navedene naknade odredio u primjerenom iznosu od 200.000 hrvatskih dinara imajući u vidu da se navedena naknada daje tužiteljima za bol izazvanu samim saznanjem za smrt, ali i za kasnije duševne boli zbog emocionalne povezanosti s pokojnikom.

Iz navedenih razloga ovaj je sud preinačio drugostepenu presudu u navedenom dijelu na temelju odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je takodjer preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91 - dalje: ZPP).

U odnosu na zahtjev tužitelja da im tužena naknadi trošak revizijskog postupka valja reći da je taj zahtjev odbijen, jer ga tužitelji nisu postavili u smislu odredbe čl. 164. st. 2. i 3. ZPP tako da su opredijeljeno naveli troškove za koje traže naknadu.

Naime, ne može se smatrati zahtjev tužitelja u reviziji da se "obveže tuženica na platež troška revizije" kao određen jer nedostaje određeno navođenje troškova za koje se traži naknada (čl. 164. st. 2. ZPP).

Reviziju tužitelja u tom pravcu valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.