Rev-630/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 630/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N. iz S., kojeg zastupa Ž. M. odvjetnik iz S., protiv tuženika R. K. –. E. u. d.o.o. S., kojeg zastupa M. V. odvjetnik iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-357/01 od 05. prosinca 2003., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-508/98 od 10. studenoga 2000., u sjednici održanoj dana 30. lipnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se tuženiku naloži da mu sa osnova naknade štete plati iznos od 780.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 10. veljače 1995. i tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 70.808,80 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja ili da se ukinu i vrate sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju tužitelj trpi jer mu tuženik nije dodijelio stan na korištenje po odredbama Zakona o stambenim odnosima (NN br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 – dalje: ZSO), a dok je taj Zakon bio na snazi.

U postupku je utvrđeno, da je pravomoćnom odlukom tuženika od 06. svibnja 1987. godine, tužitelj odbio primiti stan na korištenje, jer nije odgovarao potrebama njegovog porodičnog domaćinstva, s tim da zadržava utvrđeno mjesto na listi reda prvenstva za dodjelu drugog stana.

Tuženik više nije davao stanove na korištenje radnicima. Na korištenje je dao jedan kadrovski stan L. Z. i tužitelj je tu odluku pobijao u spisu suda prvog stupnja br. II P-391/92 i pravomoćnom sudskom odlukom njegov je zahtjev odbačen.

Niži sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete odbili, jer kad tužitelju niti je na korištenje dodijeljen drugi stan, niti je tuženik vršio dodjelu stanova radnicima, onda na strani tuženika nema protupravnosti te ne može biti odgovoran za štetu tužitelju, pa tužitelj neosnovano prigovara u reviziji da je tuženik protupravno postupio pošto je u vlasništvu imao stan koji odgovara potrebama tužitelja te da je bio u obvezi taj stan dati na korištenje tužitelju, a temeljem činjenice da je tužitelj zadržao utvrđeno mjesto na listi reda prvenstva za dodjelu stana koji odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva.

Neosnovano u reviziji tužitelj prigovara da su niži sudovi izrazili pravni stav da tužiteljev zahtjev za naknadu štete nije osnovan jer u posebnom postupku nije utvrđena protupravnost tuženika, jer niži sudovi taj stav nisu izrazili.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revident istakao u svojoj reviziji, a ovaj sud ne nalazi da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je reviziju tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. lipnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.